tag:blogger.com,1999:blog-23473340167268064562024-03-13T07:58:36.759-07:00slobodan tismaArturhttp://www.blogger.com/profile/08214074403847446800noreply@blogger.comBlogger109125tag:blogger.com,1999:blog-2347334016726806456.post-25440902057925947742023-04-01T07:01:00.019-07:002023-04-01T07:04:38.342-07:00APRIL LOVE<div><div dir="auto"><div class="x1iorvi4 x1pi30zi x1swvt13 xjkvuk6" data-ad-comet-preview="message" data-ad-preview="message" id=":r3t:"><div class="x78zum5 xdt5ytf xz62fqu x16ldp7u"><div class="xu06os2 x1ok221b"><span class="x193iq5w xeuugli x13faqbe x1vvkbs x1xmvt09 x1lliihq x1s928wv xhkezso x1gmr53x x1cpjm7i x1fgarty x1943h6x xudqn12 x3x7a5m x6prxxf xvq8zen xo1l8bm xzsf02u x1yc453h" dir="auto"><div class="x11i5rnm xat24cr x1mh8g0r x1vvkbs xdj266r x126k92a"><div dir="auto" style="text-align: start;"><i><br />Poezija treba da se bavi politikom</i></div></div><div class="x11i5rnm xat24cr x1mh8g0r x1vvkbs xtlvy1s x126k92a"><div dir="auto" style="text-align: start;"><i>Jer je reka u vezi</i></div><div dir="auto" style="text-align: start;"><i>I sa telom i sa egom</i></div><div dir="auto" style="text-align: start;"><i>I sa <span></span>uhom i sa rukom</i></div><div dir="auto" style="text-align: start;"><i>Jer je ruka u vezi</i></div><div dir="auto" style="text-align: start;"><i>I sa telom i sa egom</i></div><div dir="auto" style="text-align: start;"><i>I sa uhom</i></div><div dir="auto" style="text-align: start;"><i>Kada dođe april, onda je već kasno</i></div><div dir="auto" style="text-align: start;"><i>Jer april je najlepši i najstrašniji mesec</i></div><div dir="auto" style="text-align: start;"><i>Aprilska ljubav, smrt u aprilu</i></div><div dir="auto" style="text-align: start;"><i>Low love</i></div><div dir="auto" style="text-align: start;"><i>Jedino što je preostalo uhu</i></div><div dir="auto" style="text-align: start;"><i>Dakle, mora da se bavi rukom</i></div><div dir="auto" style="text-align: start;"><i>Jer reka je u vezi i sa egom</i></div><div dir="auto" style="text-align: start;"><i>I sa telom</i></div><div dir="auto" style="text-align: start;"><i>I sa uhom</i><br /><br /></div></div><div class="x11i5rnm xat24cr x1mh8g0r x1vvkbs xtlvy1s x126k92a"><div dir="auto" style="text-align: start;">Slobodan Tišma<br />"Život pesnika" (2022)<br /></div></div></span></div></div></div></div></div>Arturhttp://www.blogger.com/profile/08214074403847446800noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2347334016726806456.post-7019944067703195872023-01-06T10:17:00.002-08:002023-01-06T10:17:49.044-08:00<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEggFoRz3jYpdiC6pgI-rLVi_IfSw9MGsCfxGVWzVJRZ-4PJKneJ1v4PCusTJY2RkryEZeqwq3uklV2uuYbUe9LanuUsfVvxWbTMBn5A7UIrCZPAZfAnXcvqA8HAoE6XdzgFkZTapoN3oNVPAaVF74lYeUgwrwPqYwra66EwIUued6w0Rz4jlKKWWHO1/s875/Zbogom-avangardo-Gradac-225-226-87538.gif" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="875" data-original-width="598" height="400" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEggFoRz3jYpdiC6pgI-rLVi_IfSw9MGsCfxGVWzVJRZ-4PJKneJ1v4PCusTJY2RkryEZeqwq3uklV2uuYbUe9LanuUsfVvxWbTMBn5A7UIrCZPAZfAnXcvqA8HAoE6XdzgFkZTapoN3oNVPAaVF74lYeUgwrwPqYwra66EwIUued6w0Rz4jlKKWWHO1/w274-h400/Zbogom-avangardo-Gradac-225-226-87538.gif" width="274" /></a></div><br /><p> </p>Arturhttp://www.blogger.com/profile/08214074403847446800noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2347334016726806456.post-50884715679028623632022-12-07T12:58:00.000-08:002022-12-07T12:58:11.059-08:00Siniša Tucić, Slobodanu Tišmi<p> </p><p><strong>Figura u tekstu</strong><br /><br />
</p><p class="style5">Ova pesma je pesma-roman,<br />
A mogla bi biti i roman-pesma.</p>
<p class="style5">Nisam napustio grad,<br />
Iako su neki moji drugovi to odavno učinili,<br />
Istrajni u nomadizmu,<br />
Neumorni u komuni.</p>
<p class="style5">Ja sam figura u romanu, u pesmi,<br />
U tekstu, u stanu,<br />
Neki,<br />
Nepoznati ljudi,<br />
Nastanili su moj prostor.</p>
<p class="style5">Pomerao sam figuru u polisu,<br />
U situaciji,<br />
Na biciklu,<br />
Na parkingu,<br />
U slupanom automobilu.</p>
<p class="style5">Moja majka je otišla,<br />
Kroz šumu, preko potoka,<br />
Živela je sa čovekom,<br />
Iza planine na farmi.</p>
<p class="style5">Stanovao sam...<br />
Nameštaj u sobi.<br />
Figura u stanu.<br />
Nepoznati ljudi.<br />
San!<br />
More, magistrala...<br />
Parking<br />
I olupina mercedesa.</p>
<p class="style5">Kaseta je ostala prazna,<br />
Knjižica ništa nije otkrila.</p>
<p class="style5">Ostao sam<br />
Figura u polisu,<br />
U situaciji<br />
U slupanom automobilu,</p>
<p class="style5">Majčina ruka me nije dotakla,<br />
Potok nismo prešli</p>
<p class="style5">Zauvek nespretan,<br />
u tekstu, u situaciji.</p><p> </p>Arturhttp://www.blogger.com/profile/08214074403847446800noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2347334016726806456.post-3745448019999025872022-11-19T07:15:00.001-08:002022-11-19T07:15:17.272-08:00KOCKA (1970)<p> </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgZiy7eGcPqDRWCOa03iBCAcEBZj2XcgqMl9lp2K3H-RWGSHE282fe9twbYMOkCvoqnEsr41uWHlsdZP6YYq6qnosS3z7XwAaj4Ff-dmGL45P18jLheavT3L5B3jEY0UmI2wfotGfRxsounkvsQAA9ZIqI_ErBUjJvzKrezyCJe_IKe61ALFwfrGEWf/s3586/tisma%20kocka%20katolicka%20porta.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="3586" data-original-width="2304" height="640" src="https://blogger.googleusercontent.com/img/b/R29vZ2xl/AVvXsEgZiy7eGcPqDRWCOa03iBCAcEBZj2XcgqMl9lp2K3H-RWGSHE282fe9twbYMOkCvoqnEsr41uWHlsdZP6YYq6qnosS3z7XwAaj4Ff-dmGL45P18jLheavT3L5B3jEY0UmI2wfotGfRxsounkvsQAA9ZIqI_ErBUjJvzKrezyCJe_IKe61ALFwfrGEWf/w413-h640/tisma%20kocka%20katolicka%20porta.jpg" width="413" /></a></div><p></p><p>KOCKA / Slobodan Tišma<br />Katolička porta, Novi Sad, 1970.</p>Arturhttp://www.blogger.com/profile/08214074403847446800noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2347334016726806456.post-79625724808312883132021-03-12T12:29:00.002-08:002021-03-12T12:29:56.927-08:00<p> </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-4y_hTtYRFB8/YEvON7_NOFI/AAAAAAAAAaI/5G_Vixmi4qQ6zqICv24HeZoj7qRoX2_zwCNcBGAsYHQ/s1852/radojicic%2Bkod%2Btisma%2Bkocka.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1852" data-original-width="1181" height="640" src="https://1.bp.blogspot.com/-4y_hTtYRFB8/YEvON7_NOFI/AAAAAAAAAaI/5G_Vixmi4qQ6zqICv24HeZoj7qRoX2_zwCNcBGAsYHQ/w408-h640/radojicic%2Bkod%2Btisma%2Bkocka.jpg" width="408" /></a></div><br /> <p></p><p><br /></p><p><br /></p><p><br /></p><p><br /></p><p><br /></p><p><br /></p><p><br /></p><p><br /></p><p><br /></p><p><br /></p><p><br /></p><p><br /></p><p><br /></p><p><br /></p><p><br /></p><p><br /></p><p><br /></p><p><br /></p><p>Na fotografiji Mirko Radojičić<br />Rad: KOCKA / Slobodan Tišma<br />Katolička porta, Novi Sad, 1970.</p><p><br /></p>Arturhttp://www.blogger.com/profile/08214074403847446800noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2347334016726806456.post-71531990979401272012020-11-14T12:45:00.000-08:002020-11-14T12:45:06.312-08:00Intervju: Kako smo postali društvo utvara i senki<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; mso-margin-bottom-alt: auto; mso-margin-top-alt: auto; mso-outline-level: 3; text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12.0pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"> <br />"<i style="mso-bidi-font-style: normal;">Usud politike je uništio sve, ništa više nema
značaja osim politike i sporta, jer tu leži lova. Velika većina se keša za
sitniš i zadovoljni su tim otpacima. Iz dana u dan tako, duranje, gubljenje
snage. Diktator je veliki kradljivac snaga, krvopija, demokratska opozicija je
propala, uništena je. Populacija postaje utvarna</i>"<br /><br /></span>
</p><p class="MsoNormal" style="line-height: normal; mso-margin-bottom-alt: auto; mso-margin-top-alt: auto; text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12.0pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Slobodan
Tišma je jedan od ne tako brojnih zaštitnih znakova Novog Sada, bar onog Novog
Sada koji koliko-toliko drži do kulture i ne okuplja se po, naprednjački
dominantnim, kafićima iz kojih trešti novokomponovana muzika. Ovaj književnik,
nekadašnji frontmen novotalasnih bendova Luna i La Strada, te multimedijalni
umetnik, sebe uvek postavlja na umetničku marginu, potcenjujući vlastiti opus.
S tim se ne slažu, međutim, čitaoci i ljubitelji rokenrola – za njih Tišma ima
kultni status, a La Stradin <i>Okean</i> se smatra jednom od najboljih
novosadskih pesama svih vremena. Sa njim se ne slažu ni književni kritičari, pa
je Tišma dobio neke značajne nagrade, između ostalog i onu vrhovnu, Ninovu
nagradu za roman godine (<i>Bernardijeva soba</i>, 2011). Tačno je međutim da
Tišma izbegava halabuku i voli da stvari posmatra sa strane, a odatle se one
veoma često vide mnogo bolje nego iz ugla onih koji plivaju u "glavnim
tokovima", boreći se sa maticama.</span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; mso-margin-bottom-alt: auto; mso-margin-top-alt: auto; text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12.0pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">"<b>VREME</b>":
<b>Iako su vaša proza i poezija u dobroj meri intimističke</b>, <b>a vi kao
stvaralac život uglavnom provodite u krugovima umetnosti</b>, <b>daleko od
svetala velikih reflektora</b>, <b>ipak pripadate grupi intelektualaca koja se
određuje prema stvarnosti koja ga okružuje</b>. <b>Gde je ta mera</b>, <b>koliko
je važno da umetnici progovaraju o svom okruženju</b>?</span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; mso-margin-bottom-alt: auto; mso-margin-top-alt: auto; text-align: justify;"><b><span style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12.0pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">SLOBODAN
TIŠMA</span></b><span style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12.0pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">: Naravno da je važno, to je
suština. Umetnik je svedok. Umetnost ne može promeniti svet, ali može
svedočiti, ona je izvor nade. Nije nam potrebna vera, ali nada svakako jeste.
Ako neko sretne na ulici raščupanu ženu koja razgovara sama sa sobom i koja se
zove Nada, taj neka zna da je to savremena umetnost. Iako govori sve
nerazumljivijim jezikom, prava umetnost se predstavlja bez zazora, ona ništa ne
krije, za razliku od politike. Možda je rascep između bića i logosa
nepremostiv, tj. između postojanja i istine, ali mora postojati bar namera da
se svedoči istina, to je pozicija svake prave umetnosti, to je okrepa na putu
punom neizvesnosti. Jedno je sigurno, umetnost ne daje lažna obećanja kao
politika, na primer.</span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; mso-margin-bottom-alt: auto; mso-margin-top-alt: auto; text-align: justify;"><b><span style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12.0pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Spomenuli
ste nadu</span></b><span style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12.0pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">, <b>a valjda nikada više nego sada
društvom vladaju beznađe</b>, <b>bezidejnost</b>, <b>defetizam</b>. <b>Svi beže
u unutrašnje egzile</b>. <b>Ima li ipak nekakve nade za nas</b>?</span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; mso-margin-bottom-alt: auto; mso-margin-top-alt: auto; text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12.0pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Svaki
umetnik, ali i svaki čovek, lomi se između ljubavi i mržnje prema čovečanstvu,
i ljubavi i mržnje prema Bogu, naravno, bezimenom. I shodno tome on se
opredeljuje za osamu, za duhovnost, za unutrašnji egzil koji može biti lažna
duhovnost ili za prisutnost u spoljnjem svetu, za političke proteste koji
obično nikada ne daju rezultata. Problem je i što oveštala država, a ni Crkva
ne nude ništa uzbudljivo, inspirativno. Kada je država u pitanju, postoje samo
nacionalni i ekonomski interesi. Ili religijske konfesije koje se bave samo
ritualom opstanka, da se razmnožimo, da nas je sve više i da se obožimo, a od
tog oboženja nema ničega. Jasno je da se mirnim putem ne može ništa promeniti.
Deo ljudske populacije, pogotovo one intelektualnije, koja je u manjini, to ne
interesuje, iako ta manjina čini samu srž čovečanstva. Na svetskom nivou
postoji novi tip ljudi koji imaju sasvim nov odnos prema svojini i uopšte prema
materijalnim dobrima: ne interesuje ih vlasništvo, vezivanje za kapital i
slične gluposti, sve je to opterećujuće i nepotrebno za nekog ko želi da bude
slobodan. Oni se savršeno snalaze u svetu i bez velikog konta u banci, njihov
kapital je njihova inteligencija i njihova suptilna želja, to je ono
najvrednije što je doneo tehnološki i informatički bum. Primeri su Asanž i
Snouden. To su savremeni nomadi, svetski putnici, Crkva ih naziva Ahasferima i
dan-danas zato što su neupotrebljivi, država ih smatra kriminalcima jer ne može
da ih kontroliše. No biće ih sve više i oni će revolucionisati svet, nadam se.
Naravno, i mi koji ostajemo doma da živimo u beznađu, ili sa ludom nadom u
umetnost. Ništa nam drugo nije preostalo.</span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; mso-margin-bottom-alt: auto; mso-margin-top-alt: auto; text-align: justify;"><b><span style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12.0pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Često
kritikujete nacionalizam</span></b><span style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12.0pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">. <b>Da li
je nacionalizam najskuplja srpska reč</b>, <b>kako neki kažu</b>, <b>ili je on
tek sredstvo u rukama onih koji bi da se dokopaju naših novaca</b>?</span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; mso-margin-bottom-alt: auto; mso-margin-top-alt: auto; text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12.0pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Kada
su se narodi tobože individualizovali i postali nacije, odmah je nastala i
bolest koja se u psihijatriji naziva paranoidna šizofrenija. S jedne strane,
manija gonjenja, to da nam neko stalno radi o glavi, da hoće da nas uništi, a
sa druge strane, sumnja u identitet, i shodno tome potreba da stalno dokazujemo
da smo mi ti koji jesmo, tj. sumnja u podsvesti i strah da smo mi možda neki
drugi. Posledica te bolesti je korupcionaštvo, veselje u laganju i pljački.
Naravno, ova dijagnoza se pre svega odnosi na male narode.</span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; mso-margin-bottom-alt: auto; mso-margin-top-alt: auto; text-align: justify;"><b><span style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12.0pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Kada
ste se</span></b><span style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12.0pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">, <b>tih šezdesetih</b>, <b>sedamdesetih
i osamdesetih</b>, <b>bavili muzikom i umetnošću</b>, <b>pomno prateći svetske
trendove</b>, <b>da li ste mogli da zaključite da će ondašnja država skončati u
krvavim ratovima i tranzicionim decenijama prepunim očaja</b>?</span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; mso-margin-bottom-alt: auto; mso-margin-top-alt: auto; text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12.0pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Mi
smo svi, ili bar velika većina, bili anacionalni i areligiozni. Slovenci i
Hrvati, mislim na omladinsku populaciju, bili su naša braća. OHO grupa,
zagrebački umetnici, riječki i ljubljanski bendovi – postojala je čvrsta
komunikacija. I danas meni izlaze knjige u Hrvatskoj i Sloveniji, ili reizdanja
ploča. Nije se tu ništa promenilo. Mi znamo ko smo. Marko Brecelj je moj brat,
iako nemamo često prilike da se viđamo. Taj svet umetnosti je u Jugoslaviji bio
prilično nezavisan od politike i države, tako da mi niti smo marili niti
gledali šta se događa u Savezu komunista, nije nas bilo briga. Neko će reći da
je postajala represija nad umetnicima, što je donekle tačno, moji prijatelji su
zbog umetničkih dela bili u zatvoru, ali nije bilo ideološkog upliva, niko nije
od nas tražio da stvaramo ovakvu ili onakvu umetnost. Verovatno su bili mogući
drugačiji put i rasplet da su političari više pitali umetnike, ratova sigurno
ne bi bilo. Ili su pitali pogrešne umetnike, kakav je bio Dobrica Ćosić, koji
je pre svega bio ideolog.</span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; mso-margin-bottom-alt: auto; mso-margin-top-alt: auto; text-align: justify;"><b><span style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12.0pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Dakle</span></b><span style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12.0pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">, <b>mogli ste da predosetite ono što će doći</b>? <b>Vaše
povlačenje sa javne scene</b>, <b>barem one muzičke</b>, <b>poklapa se sa
početkom velike krize na ovim prostorima</b>. <b>Kako danas gledate na
devedesete</b>?</span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; mso-margin-bottom-alt: auto; mso-margin-top-alt: auto; text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12.0pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Teško
je bilo predvideti do čega će sve to dovesti, iako smo odmah na početku imali
slučaj Čaušesku. Ali pojava Slobodana Miloševića je zgrozila većinu umetnika,
njegov javni nastup, govorio je kao neki predsednik seljačke radne zadruge. Pre
svega taj estetski plan je bio katastrofalan, prostakluk koji su sejali na sve
strane radikali. Sećam se da je početkom devedesetih, u Beogradu, bila neka
muzička tribina. Umetnici su se skupili na Kalemegdanu i zapalili sveće za mir,
klečali su. Pojavio se čovek čije ime ne mogu ni da izgovorim, zapravo ja ne
znam kako se on zove, utvara sa svojim podmlatkom i naredio umetnicima preko
megafona da se raziđu u roku od dva minuta. Jedan umetnik, onaj najplašljiviji,
prvi je ustao, a onda polako drugi i treći i razišli su se. Bila je to velika
sramota. Ili slučaj u Saveznoj skupštini kada je opet neki fantom javno
ponižavao premijera Milana Panića, a predsednik Republike je iz prvog reda sve
to gledao ćuteći, niko se nije usudio da ga zaštiti. Ako ideš na protest, moraš
biti spreman na najgore, ali ne smeš se ponižavati. Inače ne izlazi iz sobe.
Dakle, na devedesete gledam kao na veliku sramotu. Intelektualci nisu imali
petlje da se pobiju sa primitivcima. Posledice znamo.</span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; mso-margin-bottom-alt: auto; mso-margin-top-alt: auto; text-align: justify;"><b><span style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12.0pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">U
kojoj meri vas čini nesrećnim to što danas živite u državi kojom apsolutistički
vlada politička kreatura iz devedesetih</span></b><span style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12.0pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">,
<b>Aleksandar Vučić okružen plejadom</b> "<b>klimoglavaca</b>", <b>u
kojoj su se mediji pretvorili u kombinaciju najprimitivnijeg šunda i političkog
progona neistomišljenika</b>?</span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; mso-margin-bottom-alt: auto; mso-margin-top-alt: auto; text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12.0pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Mene
spasava umetnost. Možda je to bedno, ali ne vidim drugo rešenje. Ova situacija
sa koronom mi je, ako ništa drugo, bar omogućila da se ekstrahujem iz sredine,
pre svega iz medijskog prostora i zapravo tu se videlo koliko je taj medijski
prostor presudan. Prvi put kada je otkriveno da Krizni štab daje lažne podatke,
odlučio sam da više ne gledam domaće kanale, čak ni N1. Dakle, samo HRT i RAI.
Novine inače ne čitam već odavno. I život mi se iz temelja promenio, kao da ne
živim u Srbiji, ne viđam više te kreature. Stabilne diktature kao što su u
Rusiji, Belorusiji i Srbiji, posledica su oportunizma velikog dela
stanovništva, posebno mladih koji rezonuju u fazonu: <i>Ako ga ne možeš
pobediti</i>, <i>pridruži mu se</i>. Naravno, neko će reći, lako je tebi, ti si
mator, a mladi su željni svega. Razumem, ali drugačije bi razmišljali kada bi
im umetnost nešto značila u životu. Kada sam bio mlad, moja religija je bila
poezija, kakva politika, kakvi mercedesi. Imao sam puno prijatelja kojima je
bilo ispod časti da se učlane u Savez komunista, kako bi došli do privilegija.
Nama su ideal bili umetnici, Kiš, Tišma, Bora Ćosić. Šta je nekakav partijski
referat naspram jednog dobrog romana?</span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; mso-margin-bottom-alt: auto; mso-margin-top-alt: auto; text-align: justify;"><b><span style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12.0pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Da
li bi neko kao Vučić mogao biti junak vaše proze</span></b><span style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12.0pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">?</span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; mso-margin-bottom-alt: auto; mso-margin-top-alt: auto; text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12.0pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Pa
mogao bi, kao što svako može biti junak ili antijunak u nekom romanu. Naravno,
ne bi mogao biti kao realna osoba, ali kao stvarnosni predložak, kao model, da.
Ali tu je i problem što je suviše jednostavno da ga predstavim kakav stvarno
jeste. Bilo bi sa umetničke tačke gledišta mnogo izazovnije da pokušam da ga
prikažem u pozitivnom svetlu, da ga opravdam. Da li sam to u stanju? Ili da ga
podvrgnem orijentalnoj dijagnozi, u smislu, šta nam govori njegova donja usna.
I kakve bi to posledice imalo, kako bi to čitaoci čitali. Ja svakako nisam
realista, ili ne pišem feljton, samo posežem za stvarnosnim predlošcima i onda
ih transponujem u jeziku. Ako se neko prepozna u nekom liku, to je njegov lični
problem, ali to nije on. Zato je potrebna uvek ironijska distanca. U romanu <i>Grozota
ili</i>... ironijskom distancom sam tematizovao neke teške i tragične
situacije. Zamerili su mi to neki ljudi, pre svega iz sveta umetnosti. Ja sam
neuračunjiv kada je pisanje u pitanju, volim da se igram sa nečim sa čime se
nije igrati. U suštini, pisanje je za mene hula, čist bezobrazluk, sloboda. Ne
pridajem li ovim sebi previše značaja?</span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; mso-margin-bottom-alt: auto; mso-margin-top-alt: auto; text-align: justify;"><b><span style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12.0pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Nedavno
je sociolog Đokica Jovanović govorio o tome da se</span></b><span style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12.0pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"> <b><i>kriza</i></b> <b>kod nas</b> (<b>politička kriza</b>,
<b>ekonomska kriza</b>, <b>kriza morala</b>...) <b>pretvorila u</b> <b><i>stanje</i></b>,
<b>i da su se ljudi na njega manje</b>-<b>više svikli</b>.</span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; mso-margin-bottom-alt: auto; mso-margin-top-alt: auto; text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12.0pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Jeste.
To su stanja u stabilnim diktaturama, otupelost u beznađu. To je slučaj sa
Rusima koji su trpeli staljinističku diktaturu, skoro čitav dvadeseti vek. U
Jugoslaviji to nije bio slučaj, zato što smo imali umetnost, pre svega
književnost i film, a posle i rokenrol. I pored kritika i pretnji, nastajali su
romani <i>Kada su cvetale tikve</i> ili <i>Uloga moje porodice u svetskoj
revoluciji</i>. Filmovi su bunkerisani, ali su se ipak snimali, danas možemo da
ih gledamo. Danas imamo bledunjavu književnost, a rokenrola nema. Ipak, nisam u
pravu, pre će biti da sam ja bledunjav čitalac, slabo čitam, a rokenrol ne
pratim, nemam pojma šta se događa. Taj usud politike je uništio sve, ništa više
nema značaja osim politike i sporta, jer tu leži lova. Velika većina se keša za
sitniš i zadovoljni su tim otpacima. Iz dana u dan tako, duranje, gubljenje
snage. Diktator je veliki kradljivac snaga, krvopija, demokratska opozicija je
propala, uništena je. Populacija postaje utvarna, društvo utvara i senki. </span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; mso-margin-bottom-alt: auto; mso-margin-top-alt: auto; text-align: justify;"><b><span style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12.0pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Izađimo
malo iz našeg dvorišta i pogledajmo svet</span></b><span style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12.0pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">.
<b>Tramp</b>, <b>Džonson</b>, <b>Bregzit</b>, <b>Putin</b>... <b>Sve izgleda
kao da se nešto debelo iščašilo</b>, <b>da smo ušli u voz u kojem su sve
stanice pogrešne</b>. <b>Mnogi imaju apokaliptična predviđanja</b>.</span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; mso-margin-bottom-alt: auto; mso-margin-top-alt: auto; text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12.0pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Da
li živimo u najgorem od svih svetova? Kažu da nismo još dohvatili dno, a mi smo
odavno na dnu. Zar ne živimo u Paklu? Ne, živimo u Limbu, svet je Limb,
izmestio se, zona, kosmička periferija, ali iz Limba se ide pravac u Pakao, u
crnu rupu, ne u Raj. Ti veliki glumci su kreature koje se opasno krevelje, koje
nas plaše svojim tobožnjim optimizmom u fazonu "biće bolje", što
zapravo znači "biće gore" i to odmah, ne sutra, nego još danas.
Političari su se uvek tako ponašali, to je bio i Čerčilov manir. Morate patiti,
to je vaša patriotska dužnost. Patrijarhat, dominacija muškaraca je pokrivala
sve društvene sisteme, robovlasništvo, feudalizam, kapitalizam,
real-socijalizam i nikada ništa nije valjalo, samo patnja. Sveopšta istorija
beščašća, kako reče Borhes. Rembo je pak rekao da je Bog taj kradljivac snaga,
krvopija, stari svrab. Ali smrt Boga je značila i smrt čoveka, smrt subjekta,
to je podrazumevala ta patrijarhalna vertikalna struktura. Da li je subjekt
zlo, nosilac zla, slobodan da čini šta mu je volja? Međutim, danas je zlo
institucionalno, ono je stvar konstelacija, prikriveno je. Nema više Napoleona.
Moglo bi se reći da već Hitler i Staljin nisu bili individue, subjekti. A
pogotovo to nisu Tramp i Putin. Liberalni kapitalizam je sa svojim
korporacijama definitivno otvorio, zapravo fingirao, ponor. Subjekt, moć, zlo,
sve se relativizovalo, postalo je neuhvatljivo. Ne znaš ništa i ne možeš ništa
da učiniš.</span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; mso-margin-bottom-alt: auto; mso-margin-top-alt: auto; mso-outline-level: 3; text-align: justify;"><b><span style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 13.5pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Novi Sad i Vojvodina</span></b></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; mso-margin-bottom-alt: auto; mso-margin-top-alt: auto; text-align: justify;"><b><span style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12.0pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Vi
ste jedan od simbola Novog Sada</span></b><span style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12.0pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">,
<b>grada koji je proteklih tridesetak godina promenio svoje obličje</b>. <b>Povećao
se broj stanovnika</b>, <b>grade se ogromne građevine</b>, <b>niču celi gradovi</b>
("<b>Novi Sad na vodi</b>")... <b>Šta je po vama ta naša nesrećna
tranzicija donela</b>, <b>a šta oduzela glavnom gradu Vojvodine</b>?</span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; mso-margin-bottom-alt: auto; mso-margin-top-alt: auto; text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12.0pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Oduzela
mu je suštinu. Novi Sad je poružneo, pretrpeo je urbanističku katastrofu.
Pupinova palata je kao neka izraslina, kao tumor, sagrađena je tamo gde joj
nije mesto. Ona je opomena svim Vojvođanima i Novosađanima koji su zaboravili
svoj nacionalni identitet, koji su zaboravili kakvu je srpsku pamet iznedrila
ova ravnica. Apsurdno je što nam to podmeću, što nas na to podsećaju ljudi koji
nisu rasli na ovim prostorima i koji čak ne žive u Novom Sadu. Novi Sad iz
pedesetih i šezdesetih godina, kojeg se sećam, imao je nešto autentično
vojvođansko, to je nestalo. Grad se pretvorio u mesto kakvih ima na desetine
diljem istočne Evrope i Balkana. Grad se jeste urbanizovao, povećao se i
proširio, ali ne vidim u tome neku prednost. Činjenica je da je Novi Sad ne
tako davno bio spoj ruralnog i urbanog, Podbara, Salajka, Telep su bili ruralna
naselja, gde je pokoja kuća imala štale i svinjce. U Banatiću, gde stanujem,
srušene su trščare koje su bile pod zaštitom države i izgrađen je tzv. Kraljev
park – da ne ulazim u to na koji način je to izvedeno, svi Novosađani to dobro
znaju. Ipak, ja nisam nikakav simbol ovog grada, to je bio i uvek će biti
Aleksandar Tišma. Ja sam samo utvara Pavlove ulice, koja je uvek bila
ružnjikava i nikakva.</span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; mso-margin-bottom-alt: auto; mso-margin-top-alt: auto; text-align: justify;"><b><span style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12.0pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">A
gde se danas nalazi Vojvodina</span></b><span style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12.0pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">?
<b>Kao da se pretvorila u prazan</b>, <b>geografski pojam</b>.</span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; mso-margin-bottom-alt: auto; mso-margin-top-alt: auto; text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12.0pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Vojvodina
je uništena. To je počelo sa tzv. jogurt revolucijom, kada smo mi, Vojvođani,
doživeli veliko poniženje, osramoćeni smo. Da li smo mi Vojvođani išli nekud da
nekog disciplinujemo, da ga dozovemo pameti? Posle je tzv. Koštuničin ustav
dovršio započeto obespravljivanje Vojvodine. Ta farsa sa pokrajinskim budžetom
je eklatantan primer siledžijstava, zavrtanja ruke. Beograd nam vraća sedam
posto pokrajinskog dohotka, ali i to je mnogo, biće vam dovoljno i četiri
posto. Neverovatno! U najmanju ruku je nepristojno stavljati ruku u tuđ džep.
Priča se da postoji nekakav erl od Vojvodine, ili vojvoda koji je isparcelisao
i pokupovao sve vojvođanske njive. Šta će da sadi na tim njivama? Ja ne znam, a
i ne interesuje me, gledam svoja posla. Čujem da se ponovo seče Fruška gora,
isto kao i u vreme Miloševića, kada je svaki političar, ako mu je trebao novac
za novi džip, mogao da ode na Frušku i da naseče hrastovine. Da ne pričamo o
naftnoj industriji koja je prodata Rusima u bescenje!</span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; mso-margin-bottom-alt: auto; mso-margin-top-alt: auto; text-align: justify;"><b><span style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12.0pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">U
jednom intervjuu ste govorili o</span></b><span style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12.0pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">
"<b>prečanskom karakteru</b>", <b>o tome da Vojvođani imaju potrebu
da pokazuju lojalnost Beogradu</b>. <b>Da li je to provincijalizam</b>, <b>potreba
da se na nekom drugom mestu dobije pečat kvaliteta</b>? </span></p>
<p class="MsoNormal" style="line-height: normal; mso-margin-bottom-alt: auto; mso-margin-top-alt: auto; text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12.0pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";">Ja
jako volim Beograd, to je strava grad, živeo sam tamo u dva navrata. Novi Sad
ne može da se poredi. Beograd je bio prema meni mnogo dobronamerniji,
gostoljubiviji. Sedamdesetih sam bio takoreći oteran iz Novog Sada. Uostalom,
sve što sam postigao u umetnosti vezano je za Beograd, ako sam nešto postigao.
U Beogradu imam puno prijatelja, koji su svi izuzetni umetnici, divni ljudi.
Ovo govorim da se ne pomisli da sam ja nekakav mrzitelj Beograda. Ali nije
problem u podaničkom mentalitetu Vojvođana, iako ima i toga (ne mogu da se ne
setim onog javnog susreta Vučića sa poznatim vojvođanskim muzičarem koji je bio
u lalinskoj nošnji, kada su hteli da se poljube, Vučić mu je slučajno glavom
oborio slameni šešir), nego problem je što nam stalno stvaraju kompleks
krivice, Vojvođani, tj. prečani su potencijalne izdajice, nepouzdani su, zato
ih moramo stalno opominjati i držati na povocu. Ali tako je bilo izgleda uvek,
od kada je Vojvodina ušla u sastav Kraljevine SHS, pa do danas. No, možda je
sve to deplasirano i irelevantno u ovim novim prilikama ili, bolje reći,
neprilikama.</span></p><p class="MsoNormal" style="line-height: normal; mso-margin-bottom-alt: auto; mso-margin-top-alt: auto; text-align: justify;"><span style="font-family: "Times New Roman",serif; font-size: 12.0pt; mso-fareast-font-family: "Times New Roman";"><i><b>Nedim Sejdinović</b> <br />preuzeto sa portala <b><a href="https://www.vreme.com/cms/view.php?id=1875815" target="_blank">Vreme</a></b></i><br /></span></p>
Arturhttp://www.blogger.com/profile/08214074403847446800noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2347334016726806456.post-77147719249506506022020-11-14T09:49:00.002-08:002020-11-14T09:50:28.172-08:00<p> </p><div class="separator" style="clear: both; text-align: center;"><a href="https://1.bp.blogspot.com/-C_l0iyA55FU/X7AYXtd2TCI/AAAAAAAAAYk/urb6xb5Ps-YMMwgHNJrceLuujgFKJvnhwCNcBGAsYHQ/s2048/8.%2Btisma%2Bkocka%252C%2B1996.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1521" data-original-width="2048" height="297" src="https://1.bp.blogspot.com/-C_l0iyA55FU/X7AYXtd2TCI/AAAAAAAAAYk/urb6xb5Ps-YMMwgHNJrceLuujgFKJvnhwCNcBGAsYHQ/w400-h297/8.%2Btisma%2Bkocka%252C%2B1996.jpg" width="400" /></a></div><br /><p></p>Arturhttp://www.blogger.com/profile/08214074403847446800noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2347334016726806456.post-18384940680571322582020-07-18T02:24:00.001-07:002020-07-18T02:24:29.454-07:00Tile i četiri bogalja<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: left;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-StSJp3AepRk/XxK_WUCvcBI/AAAAAAAAAW8/nwshuSkc-koTFBzKnjArHVbES0LXwcRBwCNcBGAsYHQ/s1600/Tile%2Bi%2B%25C4%258Detiri%2Bbogalja%2B%2528l-d%2529%2BRuja%2BRadujkov%252C%2BMiroslav%2BJoki%25C4%2587%252C%2BMirko%2BKold%25C5%25BEin%252C%2BTomislav%2BTkalec%2Bi%2BSlobodan%2BTi%25C5%25A1ma%2B%2528foto%2Bprivatna%2BArhiva%2BMiroslava%2BJoki%25C4%2587a%2529.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="666" data-original-width="1000" height="266" src="https://1.bp.blogspot.com/-StSJp3AepRk/XxK_WUCvcBI/AAAAAAAAAW8/nwshuSkc-koTFBzKnjArHVbES0LXwcRBwCNcBGAsYHQ/s400/Tile%2Bi%2B%25C4%258Detiri%2Bbogalja%2B%2528l-d%2529%2BRuja%2BRadujkov%252C%2BMiroslav%2BJoki%25C4%2587%252C%2BMirko%2BKold%25C5%25BEin%252C%2BTomislav%2BTkalec%2Bi%2BSlobodan%2BTi%25C5%25A1ma%2B%2528foto%2Bprivatna%2BArhiva%2BMiroslava%2BJoki%25C4%2587a%2529.jpg" width="400" /></a></div>
<br /><b>Tile i četiri bogalja</b>: Ruja Radujkov, Miroslav Jokić, Mirko Koldžin, Tomislav Tkalec i Slobodan Tišma<br /><br /><br /> </div>
Arturhttp://www.blogger.com/profile/08214074403847446800noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2347334016726806456.post-83061716923507456202020-05-14T03:56:00.001-07:002020-05-14T03:59:27.205-07:00Intervju: La Strada (Džuboks, 1987)<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-kUwHE9KPiwg/Xr0ir6-jllI/AAAAAAAAAU4/u5V7WT5JwOwVmFHSDDnPST1RyksRCv1dACNcBGAsYHQ/s1600/la%2Bstrada%2Bintro%2Byugopapir.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="237" data-original-width="925" height="100" src="https://1.bp.blogspot.com/-kUwHE9KPiwg/Xr0ir6-jllI/AAAAAAAAAU4/u5V7WT5JwOwVmFHSDDnPST1RyksRCv1dACNcBGAsYHQ/s400/la%2Bstrada%2Bintro%2Byugopapir.jpg" width="400" /></a></div>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /><br /><br /><br /><br /><br />Muzika La strade je
apolitična i aseksistična. Jer, rok se etički iskvario krajem
šezdesetih i danas se ljudi često njime bave da bi došli do love
ili lakše maznuli ribu. To u krajnjoj liniji vodi u nemoral, nemoral
u razvrat, razvrat u perverziju, perverzija u bolest, a bolest u sidu</span><br />
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">
</span>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">
</span>
<div style="margin-bottom: 0in;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">
Sa 39 godina Slobodan Tišma je premlad
za enciklopediju, ali u zbornicima moderne umetnosti piše:</span>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"></span><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br />"Slobodan
Tišma, rođen u Staroj Pazovi 1946. Studirao filozofiju u Novom
Sadu. Piše poeziju i bavi se rok muzikom. ('Nova umetnička praksa
1966 - '78)." </span>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br />
Pre prvog izdanja "La strade", pa
"Lune" sa kojom je snimio jedan album i dobio nagradu
"Sedam sekretara SKOJ-a" i nove La strade, Tišma je bio jedan od najznačajnijih novosadskih konceptualnih umetnika.</span>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br />
Neki od
projekata su i provlačenje žutog i crnog konopca kroz Tribinu
mladih, dizanje gvozdene kocke na visinu od 9 m, put po Evropi radi
kontakta sa umetnicima (prekinut u Milanu)...</span></div>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">
</span>
<div style="margin-bottom: 0in;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">
</span>
<div style="margin-bottom: 0in;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">
Pripremljena pitanja su otpala, pa se
razgovor pretvorio u monovju (uz moje manje važne upadice), jer
Tišma nije bio oduševljen da razgovara o svojoj poeziji,
konceptualnom periodu, ni kult statusu koji ima na novosadskoj rok
sceni pošto:</span>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"></span><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span>
<br />
<h4 style="text-align: center;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span style="font-size: medium;">Bitna je '77. i pojava panka</span></span></h4>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">- ... Lična mitologija funkcioniše kako
je drugi vide, a ne kakva ličnost stvarno jeste. Kao muzičar ja sam
surovi amater, "La strada" je proizvod kućne radinosti i o nama
se sporadično čulo preko medija, tako da nema ni govora o nekom
kult statusu.</span><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">
</span></div>
<div style="margin-bottom: 0in;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">
</span>
<div style="margin-bottom: 0in;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">
Ja sam kratko išao u muzičku školu,
ali to nije naročito važno. Kao i sve mlade umetnost me
interesovala kao neki izlaz, međutim nisam nikakav pesnik, niti
umetnik i na tom planu ništa ne značim, jer nemam zbirku pesama, niti sam član Udruženja književnika.</span>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br />
Ja sam rok muzičar i to me
određuje od 17-te. Moj odnos prema ozbiljnoj umetnosti i nije tako
ozbiljan.</span>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Uostalom stalno pričamo o meni, a ja bih pre o "La
stradi", a to su i Robert Radić, bubnjevi, Mina
Mitrušić, klavijature i prateći vokal, gitarista Danijel Stari i Zoran Lekić, bas. </span>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br />
O mom bavljenju konceptualizmom ne volim da pričam
jer to i nije nešto značajno (preskromno - op.a.). Ništa od toga
nije ostalo za istoriju umetnosti, osim možda te kocke, pošto je
bila prvo konceptualno delo u Srbiji.</span>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br />
Posle sam bio pod uticajem mita
o Aricijskom gaju, pa sam u jednoj šumi kraj Dunava pravio svoje
pozorište.</span>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">
</span>
<div style="margin-bottom: 0in;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Ali i to bih zaboravio. Bitna je '77. i
pojava panka. </span>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br />
Ja nisam bio zadovoljan muzikom tipa ELP, Deep Purple
ili "Led Zeppelin".</span>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br />
Slušao sam jedino "Pink Floyd"
i njihovu muziku kao ambijent.</span>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br />
Vozeći se po gradu čuo sam "Sex Pistols" i bio šokiran. Kroz pank je moja akumulirana energija
tražila izlaz iz intimnog kruga. Pank me ubedio da je rok živa stvar
puna dinamike, koncerata, jurnjave ...</span>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br />
"Džuboks" je sjajno
prenosio atmosferu Londona, pa sam čak i ploče kupovao na osnovu
tih tekstova.</span>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br />
Prve grupe koje sam pažljivo slušao bile su "Clash", njihov prvi album, i "Stranglers".</span>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br />
Imao sam '78 najbolju
kolekciju nju vejv i pank ploča i često pozivao prijatelje da čuju
"Siouxsie and the Banshees" i "Devo".</span></div>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">
</span>
<div style="margin-bottom: 0in;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">
</span>
<div style="margin-bottom: 0in;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">"La strada" je nastala
početkom 79. više kao nju vejv nego pank grupa. Muzika je išla na
senzibilitet, na nijanse u osećanjima. Pratila je neku liniju "Kinks" - Al Stewart - "Monochrome set". Bilo je tu dosta tempa,
tekstovi su govorili o gradskim temama.</span>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br />
"Luna" je bila post
pank bend, kontrapunkt između otkačenosti i agresivnosti koju smo
nosili Mina i ja. Bila je to divlja muzika, odlična za koncerte, ali
se grupa nije mogla održati zbog strahovitog naboja agresivnosti i
stalnih sukoba između nas samih.</span>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br />
Ali i to je rok.</span>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><b><span style="font-size: medium;"> </span></b></span><br />
<br />
<div style="text-align: center;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><b><span style="font-size: medium;">Ovo i nije vreme umetnosti već medija </span></b></span></div>
<br />
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">"La stradi" sam se sa Minom
vratio jer sam se uželeo mekše muzike, muzike koja kreira prijatan
ugođaj i nema za cilj da saopštava neke poruke. Tekstovi nastaju pre
muzike (u "Luni" sam ih pisao na dogovorenu temu) i obično
počivaju na nekom iskustvu.</span>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br />
Problem je što su tematski suženi i bave
se usamljenošću. Nije tu razvijena simbolika, osim recimo u pesmi
"Okean".</span>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span>
</div>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">
</span>
<div style="margin-bottom: 0in;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">
</span>
<div style="margin-bottom: 0in;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">
Muzika "La strade" je
apolitična i aseksistična. Motivi za bavljenje seksom i politikom,
čestim odrednicama za komercijalnost, odnosno komunikativnost, su
sumnjivi. To je način da se bude provokativno i time komercijalno.</span>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br />
Jedino je možda "Azra" iskrena na tom planu.</span>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br />
Rok muzika i
ne bi trebalo da bude angažovana, jer je više određena ka
umetnosti Ali, ovo i nije vreme umetnosti već medija.</span>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">"La
strada" se obraća ljudima koji teško ostvaruju kontakt sa drugima ili imaju egzistencijalne
probleme. E sad je tu problem medija, koji nisu zainteresovani za
takav estetski koncept. Jer je po svojoj prirodi defanzivan, što
mediji kao jako gruba stvar ne vare.</span></div>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">
</span>
<div style="margin-bottom: 0in;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">
</span>
<div style="margin-bottom: 0in;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">
Svet rok establišmenta predstavlja se
u novinama lepši no što jeste, a u njemu ima mnogo loših stvari. S
jedne strane motivacija ljudi koji se time bave, a s druge,
konzumentske strane, način prezentiranja u medijima.</span>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br />
Rok se etički
iskvario još šezdesetih (do tada su se njime bavili pobožni i
porodični ljudi) i danas se njime ljudi često bave da bi došli do
love ili lakše maznuli ribu.</span>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br />
To u krajnjoj liniji vodi u nemoral,
nemoral u razvrat, razvrat u perverziju, perverzija u bolest, a
bolest u SIDU.</span>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"></span><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span>
<br />
<h4 style="text-align: center;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><b style="text-align: left;"><span style="font-size: medium;">Rex Ilusivii je profesionalac sa jasnom predstavom šta hoće</span></b></span></h4>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"></span>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Inače rok zvezde su prepune neke lažne ljubavi.
Recimo, Juri Stubliku, čoveku koji je napravio moju najomiljeniju
pesmu "Istina piše na zidu", svaka druga reč je "ljubav"
i sve mi više liči na Zvonka Špišića.</span>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"></span><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"></span><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"></span><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"></span></div>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">
</span>
<div style="margin-bottom: 0in;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">
</span>
<div style="margin-bottom: 0in;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">
YU rok još nije dostigao stepen
zrelosti da ima autore koji su na visokom i izvođačkom i estetskom
nivou. Ima ljudi koji znaju da sviraju ili pevaju, a totalne su
vezare na estetskom planu.</span>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br />
Max iz "Dorian Gray" je
fenomenalan pevač, ali je nula kao autor, jednostavno netalentovan.</span>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br />
Grupa je bila dobra u početku, dok on nije izbio u prvi plan. Kako
nije mogao da povuče autorski, šlepuje muzičare koji čekaju
priliku da sviraju u nekom velikom bendu.</span></div>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">
</span>
<div style="margin-bottom: 0in;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span></div>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">
</span>
<div style="margin-bottom: 0in;">
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Novosadska rok scena je potcenjena još od pank perioda kad su recimo u Ljubljani "Pekinšku patku"
smatrali parodijom panka, a Čonta je sa Đoletom jedini jugoslovenski
muzičar koga je Novi Sad imao. </span>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br />
Sada se ponovo aktivirao "Obojeni
program".</span>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br />
"Boje" nemaju visok zanatski nivo i njihova
vrednost je na autorskom planu. Kako nisu mogle prevazići svoju
marginalnu situaciju okrenule su se od pitkog popa rokerskijem zvuku.</span>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br />
Producent za ploču biće im verovatno Koja.</span>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br /></span>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;">Što se tiče Rex Ilusivii - on je profesionalac sa jasnom predstavom šta hoće, a hoće
da radi sa zvezdama, čak i sa jednom Marinom Perazić, koja je sa
svojom napadnom namerom da se dopadne, najdegutantnija pojava naše
estrade.</span>
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"></span><br />
<span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><br />
<b>Napisao: M. Lazović, snimio: Branko Lučić, obrada: Yugopapir (Džuboks, 1987.)</b><br />Izvor: <a href="http://www.yugopapir.com/2016/05/slobodan-tisma-monoview-la-strada-se.html" target="_blank">Yugopapir</a></span><br />
<br />
</div>
<div style="margin-bottom: 0in;">
</div>
</div>
Arturhttp://www.blogger.com/profile/08214074403847446800noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-2347334016726806456.post-50407877954623881452020-03-27T10:28:00.000-07:002020-03-27T10:28:12.834-07:00Primeri nevidljive umetnosti: The End (1976)<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: left;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: left;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: left;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-J3lIWKfNsJM/Xn43IZ_CfaI/AAAAAAAAAUc/LSs6OIeDtLQpLUoTz56hgTuh6luKL6LVgCEwYBhgLKs4DAMBZVoC1GzD_mU7g0kAJgWDdOY08Rg48scSX0pmMBM7li-HuvRs1pZWUzdeajPuwcPBz_BECMwGSXVOte1e2TKT_hTWfruGmc5Lx8heRHfOsHZvK7DO-hkpWpGisOss9KMqRE9_F1QiJRwR_eE19Jsfx6znCIRYcwfKlW5U9KrI275xRV3vq7LJHTOxS7cdxz1Ve5uFy2-F6BfKkp-y-Mkn4pa7-gjSm8Hif3-hJhC8vbvageeuXNW0jfk4VbWja0fzDg-Yk6VtP9bc9e-U2JJlLxLXH3xMuRoSht_jNfyfSGxrj8MkHz8c86zP4KD5ceZPFmR5MthUktJNO43hjtmZ_HAGAfw75djHLwGE8iPFSL4xFMJIjrFFY9naIpOpyhHlj42-YPBXYgKoMlgC5OsdrJ3fna8-CJTdQjAjz9tGCPjERVlqS2BDtFNytQPhoOdOqqmk7z7HUr73oigFz_iF4V0sXq34mhlo_WMyLP0CmwNyzv-50WWNJni0AbZK5kIaIJueKiq78urftcFZCbhVatVGdbo8uk55bxNODu_OB0D3UnY7tnkrNTErYiSDr51cqRBz6sNGpQY2TOFk0bVYeJz4Krms5eiUOkKmzMNnz-PMF/s1600/7.%2Btisma%2Bdrca%252C%2Bprimeri%2Bnevidljive%2Bumetnosti%252C%2Bthe%2Bend%252C%2B1976.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1102" data-original-width="1600" height="275" src="https://1.bp.blogspot.com/-J3lIWKfNsJM/Xn43IZ_CfaI/AAAAAAAAAUc/LSs6OIeDtLQpLUoTz56hgTuh6luKL6LVgCEwYBhgLKs4DAMBZVoC1GzD_mU7g0kAJgWDdOY08Rg48scSX0pmMBM7li-HuvRs1pZWUzdeajPuwcPBz_BECMwGSXVOte1e2TKT_hTWfruGmc5Lx8heRHfOsHZvK7DO-hkpWpGisOss9KMqRE9_F1QiJRwR_eE19Jsfx6znCIRYcwfKlW5U9KrI275xRV3vq7LJHTOxS7cdxz1Ve5uFy2-F6BfKkp-y-Mkn4pa7-gjSm8Hif3-hJhC8vbvageeuXNW0jfk4VbWja0fzDg-Yk6VtP9bc9e-U2JJlLxLXH3xMuRoSht_jNfyfSGxrj8MkHz8c86zP4KD5ceZPFmR5MthUktJNO43hjtmZ_HAGAfw75djHLwGE8iPFSL4xFMJIjrFFY9naIpOpyhHlj42-YPBXYgKoMlgC5OsdrJ3fna8-CJTdQjAjz9tGCPjERVlqS2BDtFNytQPhoOdOqqmk7z7HUr73oigFz_iF4V0sXq34mhlo_WMyLP0CmwNyzv-50WWNJni0AbZK5kIaIJueKiq78urftcFZCbhVatVGdbo8uk55bxNODu_OB0D3UnY7tnkrNTErYiSDr51cqRBz6sNGpQY2TOFk0bVYeJz4Krms5eiUOkKmzMNnz-PMF/s400/7.%2Btisma%2Bdrca%252C%2Bprimeri%2Bnevidljive%2Bumetnosti%252C%2Bthe%2Bend%252C%2B1976.jpg" width="400" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: left;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-v-UjzbJ9JW0/Xn43IGGn3dI/AAAAAAAAAUU/okRrLKp1-iAIX781onL7sbZcE_5dUS6YwCNcBGAsYHQ/s1600/7.%2Btisma%2Bdrca%252C%2Bthe%2Bend%2B1976.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1153" height="400" src="https://1.bp.blogspot.com/-v-UjzbJ9JW0/Xn43IGGn3dI/AAAAAAAAAUU/okRrLKp1-iAIX781onL7sbZcE_5dUS6YwCNcBGAsYHQ/s400/7.%2Btisma%2Bdrca%252C%2Bthe%2Bend%2B1976.jpg" width="287" /></a></div>
<br /></div>
Arturhttp://www.blogger.com/profile/08214074403847446800noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2347334016726806456.post-16732134757453829142020-01-08T10:56:00.001-08:002020-01-08T10:56:22.177-08:00U iščekivanju dobrih duhova (2017)<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: left;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-pjGx2V-Svk4/XhYlUrjDsNI/AAAAAAAAATo/Uq6-56pfmy4rcadBXgKRfoLJMyi7IMa9wCNcBGAsYHQ/s1600/U%2Biscekivanju%2Bdobrih%2Bduhova%2BOBJAVLJENO.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="964" data-original-width="1361" height="281" src="https://1.bp.blogspot.com/-pjGx2V-Svk4/XhYlUrjDsNI/AAAAAAAAATo/Uq6-56pfmy4rcadBXgKRfoLJMyi7IMa9wCNcBGAsYHQ/s400/U%2Biscekivanju%2Bdobrih%2Bduhova%2BOBJAVLJENO.jpg" width="400" /></a></div>
<div style="text-align: left;">
<br /></div>
<br /></div>
Arturhttp://www.blogger.com/profile/08214074403847446800noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2347334016726806456.post-17962153144655517992019-11-12T07:06:00.000-08:002019-11-12T07:06:01.205-08:00GROZOTA ILI... (Čarobna knjiga, 2019)<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-Te5BSgVapXw/XcrJGa2s2eI/AAAAAAAAATM/rg1RKtSrSVIE40aQFJ7-U5Tt1VMLuDDWgCNcBGAsYHQ/s1600/IMG_20191112_155256.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1089" height="320" src="https://1.bp.blogspot.com/-Te5BSgVapXw/XcrJGa2s2eI/AAAAAAAAATM/rg1RKtSrSVIE40aQFJ7-U5Tt1VMLuDDWgCNcBGAsYHQ/s320/IMG_20191112_155256.jpg" width="217" /></a></div>
<div style="text-align: justify;">
Nakon dugih osam godina, pred nama je novi roman jednog od
najneobičnijih pisaca današnjice, dobitnika Ninove nagrade – Slobodana
Tišme. Ova knjiga je sablažnjiv ogled o prirodi nasilja koje živimo svi,
a koje razume malo ko. Neodoljivim šarmom otpadnika i gubitnika, autor
dočarava lik dečaka, pa momka, s margine društva. Obezglavljenost
njegovog života i njegov hod po mukama bude nam zaborav od kojeg smo
pobegli tih ne tako davnih izgubljenih godina.<br />
Ova knjiga je nastala samo kao pokušaj pisanja i rezultat je
nemogućnosti da se pripovedanje ovaploti u formi romana. Put nesreće
glavnog junaka Stiva biće trasiran samoubistvom njegovog očuha, koji je
završio u talasima Jadranskog mora, zatim kidnapovanjem i silovanjem
njegove majke, za šta su odgovorne trolopovske formacije u novom
balkanskom ratu, što će imati za posledicu njegov smeštaj u dom za
nezbrinutu decu, gde će upoznati svog zaštitnika i svog ubicu, Ljuba
Džavola. Ovaj roman je surova pripovest o jednom svetu bez Boga, ali i
bez čoveka, u kom je jedini spas od patnje i bola u pisanju kao
pseudoumiranju.<br />
<br /><a href="https://www.carobnaknjiga.rs/grozota-ili" target="_blank">"Grozota ili..." (Čarobna knjiga, 2019)</a> </div>
<br /></div>
Arturhttp://www.blogger.com/profile/08214074403847446800noreply@blogger.com2tag:blogger.com,1999:blog-2347334016726806456.post-21630746093154618902019-10-18T15:48:00.000-07:002019-10-18T15:48:15.057-07:00Prilog četvrtom trijenalu jugoslovenske likovne umetnosti<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: left;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-L3rJ3kMpN2E/XapAW1-_EaI/AAAAAAAAAS0/zRTCVrrMxSQABLcAraLxrV77aXwMpthSACNcBGAsYHQ/s1600/5.%2Bslobodan%2Btisma%2Bi%2Bmiroslav%2Bmandic%252C%2B1970.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1247" height="400" src="https://1.bp.blogspot.com/-L3rJ3kMpN2E/XapAW1-_EaI/AAAAAAAAAS0/zRTCVrrMxSQABLcAraLxrV77aXwMpthSACNcBGAsYHQ/s400/5.%2Bslobodan%2Btisma%2Bi%2Bmiroslav%2Bmandic%252C%2B1970.jpg" width="310" /></a></div>
<br /><b>Miroslav Mandić i Slobodan Tišma</b><br />Prilog četvrtom trijenalu jugoslovenske likovne umetnosti<br />Polja br. 143, Novi Sad, 1970.<br />
<span style="color: #0000ee;"> </span></div>
Arturhttp://www.blogger.com/profile/08214074403847446800noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2347334016726806456.post-10978992216399433212019-04-29T16:01:00.001-07:002019-04-29T16:01:53.042-07:00<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-Po8buihhqqM/XMeCMsPJdkI/AAAAAAAAAR0/guapfAOamO8ygDDHlDtI2CWisvbmxKzyACLcBGAs/s1600/17920-2-maturska-arhiva-miroslava-jokica-full-jpg.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1000" data-original-width="718" height="400" src="https://1.bp.blogspot.com/-Po8buihhqqM/XMeCMsPJdkI/AAAAAAAAAR0/guapfAOamO8ygDDHlDtI2CWisvbmxKzyACLcBGAs/s400/17920-2-maturska-arhiva-miroslava-jokica-full-jpg.jpg" width="286" /></a></div>
<br /></div>
Arturhttp://www.blogger.com/profile/08214074403847446800noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2347334016726806456.post-69793631482697974272019-04-16T13:25:00.001-07:002019-11-12T07:10:59.694-08:00Novembar (Kratke priče i duge pesme)<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div style="text-align: justify;">
<!--[if gte mso 9]><xml>
<o:OfficeDocumentSettings>
<o:TargetScreenSize>800x600</o:TargetScreenSize>
</o:OfficeDocumentSettings>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml>
<w:WordDocument>
<w:View>Normal</w:View>
<w:Zoom>0</w:Zoom>
<w:TrackMoves/>
<w:TrackFormatting/>
<w:PunctuationKerning/>
<w:ValidateAgainstSchemas/>
<w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid>
<w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent>
<w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText>
<w:DoNotPromoteQF/>
<w:LidThemeOther>EN-US</w:LidThemeOther>
<w:LidThemeAsian>X-NONE</w:LidThemeAsian>
<w:LidThemeComplexScript>X-NONE</w:LidThemeComplexScript>
<w:Compatibility>
<w:BreakWrappedTables/>
<w:SnapToGridInCell/>
<w:WrapTextWithPunct/>
<w:UseAsianBreakRules/>
<w:DontGrowAutofit/>
<w:SplitPgBreakAndParaMark/>
<w:EnableOpenTypeKerning/>
<w:DontFlipMirrorIndents/>
<w:OverrideTableStyleHps/>
</w:Compatibility>
<w:BrowserLevel>MicrosoftInternetExplorer4</w:BrowserLevel>
<m:mathPr>
<m:mathFont m:val="Cambria Math"/>
<m:brkBin m:val="before"/>
<m:brkBinSub m:val="--"/>
<m:smallFrac m:val="off"/>
<m:dispDef/>
<m:lMargin m:val="0"/>
<m:rMargin m:val="0"/>
<m:defJc m:val="centerGroup"/>
<m:wrapIndent m:val="1440"/>
<m:intLim m:val="subSup"/>
<m:naryLim m:val="undOvr"/>
</m:mathPr></w:WordDocument>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml>
<w:LatentStyles DefLockedState="false" DefUnhideWhenUsed="false"
DefSemiHidden="false" DefQFormat="false" DefPriority="99"
LatentStyleCount="371">
<w:LsdException Locked="false" Priority="0" QFormat="true" Name="Normal"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" SemiHidden="true"
UnhideWhenUsed="true" QFormat="true" Name="heading 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" SemiHidden="true"
UnhideWhenUsed="true" QFormat="true" Name="heading 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" SemiHidden="true"
UnhideWhenUsed="true" QFormat="true" Name="heading 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" SemiHidden="true"
UnhideWhenUsed="true" QFormat="true" Name="heading 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" SemiHidden="true"
UnhideWhenUsed="true" QFormat="true" Name="heading 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" SemiHidden="true"
UnhideWhenUsed="true" QFormat="true" Name="heading 7"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" SemiHidden="true"
UnhideWhenUsed="true" QFormat="true" Name="heading 8"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" SemiHidden="true"
UnhideWhenUsed="true" QFormat="true" Name="heading 9"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="index 1"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="index 2"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="index 3"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="index 4"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="index 5"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="index 6"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="index 7"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="index 8"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="index 9"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" SemiHidden="true"
UnhideWhenUsed="true" Name="toc 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" SemiHidden="true"
UnhideWhenUsed="true" Name="toc 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" SemiHidden="true"
UnhideWhenUsed="true" Name="toc 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" SemiHidden="true"
UnhideWhenUsed="true" Name="toc 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" SemiHidden="true"
UnhideWhenUsed="true" Name="toc 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" SemiHidden="true"
UnhideWhenUsed="true" Name="toc 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" SemiHidden="true"
UnhideWhenUsed="true" Name="toc 7"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" SemiHidden="true"
UnhideWhenUsed="true" Name="toc 8"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" SemiHidden="true"
UnhideWhenUsed="true" Name="toc 9"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Normal Indent"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="footnote text"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="annotation text"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="header"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="footer"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="index heading"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="35" SemiHidden="true"
UnhideWhenUsed="true" QFormat="true" Name="caption"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="table of figures"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="envelope address"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="envelope return"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="footnote reference"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="annotation reference"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="line number"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="page number"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="endnote reference"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="endnote text"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="table of authorities"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="macro"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="toa heading"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="List"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="List Bullet"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="List Number"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="List 2"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="List 3"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="List 4"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="List 5"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="List Bullet 2"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="List Bullet 3"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="List Bullet 4"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="List Bullet 5"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="List Number 2"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="List Number 3"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="List Number 4"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="List Number 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="10" QFormat="true" Name="Title"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Closing"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Signature"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="0" SemiHidden="true"
UnhideWhenUsed="true" Name="Default Paragraph Font"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Body Text"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Body Text Indent"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="List Continue"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="List Continue 2"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="List Continue 3"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="List Continue 4"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="List Continue 5"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Message Header"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="11" QFormat="true" Name="Subtitle"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Salutation"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Date"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Body Text First Indent"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Body Text First Indent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Note Heading"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Body Text 2"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Body Text 3"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Body Text Indent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Body Text Indent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Block Text"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Hyperlink"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="FollowedHyperlink"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="0" QFormat="true" Name="Strong"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="0" QFormat="true" Name="Emphasis"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Document Map"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Plain Text"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="E-mail Signature"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="HTML Top of Form"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="HTML Bottom of Form"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="0" SemiHidden="true"
UnhideWhenUsed="true" Name="Normal (Web)"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="HTML Acronym"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="HTML Address"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="HTML Cite"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="HTML Code"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="HTML Definition"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="HTML Keyboard"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="HTML Preformatted"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="HTML Sample"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="HTML Typewriter"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="HTML Variable"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Normal Table"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="annotation subject"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="No List"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Outline List 1"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Outline List 2"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Outline List 3"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Table Simple 1"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Table Simple 2"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Table Simple 3"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Table Classic 1"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Table Classic 2"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Table Classic 3"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Table Classic 4"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Table Colorful 1"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Table Colorful 2"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Table Colorful 3"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Table Columns 1"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Table Columns 2"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Table Columns 3"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Table Columns 4"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Table Columns 5"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Table Grid 1"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Table Grid 2"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Table Grid 3"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Table Grid 4"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Table Grid 5"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Table Grid 6"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Table Grid 7"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Table Grid 8"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Table List 1"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Table List 2"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Table List 3"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Table List 4"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Table List 5"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Table List 6"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Table List 7"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Table List 8"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Table 3D effects 1"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Table 3D effects 2"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Table 3D effects 3"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Table Contemporary"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Table Elegant"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Table Professional"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Table Subtle 1"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Table Subtle 2"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Table Web 1"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Table Web 2"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Table Web 3"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Balloon Text"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="Table Grid"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" UnhideWhenUsed="true"
Name="Table Theme"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" Name="Placeholder Text"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="1" QFormat="true" Name="No Spacing"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" Name="Light Shading"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" Name="Light List"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" Name="Light Grid"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" Name="Medium Shading 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" Name="Medium Shading 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" Name="Medium List 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" Name="Medium List 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" Name="Medium Grid 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" Name="Medium Grid 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" Name="Medium Grid 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" Name="Dark List"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" Name="Colorful Shading"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" Name="Colorful List"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" Name="Colorful Grid"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" Name="Light Shading Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" Name="Light List Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" Name="Light Grid Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" Name="Medium Shading 1 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" Name="Medium Shading 2 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" Name="Medium List 1 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" SemiHidden="true" Name="Revision"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="34" QFormat="true"
Name="List Paragraph"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="29" QFormat="true" Name="Quote"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="30" QFormat="true"
Name="Intense Quote"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" Name="Medium List 2 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" Name="Medium Grid 1 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" Name="Medium Grid 2 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" Name="Medium Grid 3 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" Name="Dark List Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" Name="Colorful Shading Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" Name="Colorful List Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" Name="Colorful Grid Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" Name="Light Shading Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" Name="Light List Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" Name="Light Grid Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" Name="Medium Shading 1 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" Name="Medium Shading 2 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" Name="Medium List 1 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" Name="Medium List 2 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" Name="Medium Grid 1 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" Name="Medium Grid 2 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" Name="Medium Grid 3 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" Name="Dark List Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" Name="Colorful Shading Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" Name="Colorful List Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" Name="Colorful Grid Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" Name="Light Shading Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" Name="Light List Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" Name="Light Grid Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" Name="Medium Shading 1 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" Name="Medium Shading 2 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" Name="Medium List 1 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" Name="Medium List 2 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" Name="Medium Grid 1 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" Name="Medium Grid 2 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" Name="Medium Grid 3 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" Name="Dark List Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" Name="Colorful Shading Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" Name="Colorful List Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" Name="Colorful Grid Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" Name="Light Shading Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" Name="Light List Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" Name="Light Grid Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" Name="Medium Shading 1 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" Name="Medium Shading 2 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" Name="Medium List 1 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" Name="Medium List 2 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" Name="Medium Grid 1 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" Name="Medium Grid 2 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" Name="Medium Grid 3 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" Name="Dark List Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" Name="Colorful Shading Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" Name="Colorful List Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" Name="Colorful Grid Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" Name="Light Shading Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" Name="Light List Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" Name="Light Grid Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" Name="Medium Shading 1 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" Name="Medium Shading 2 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" Name="Medium List 1 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" Name="Medium List 2 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" Name="Medium Grid 1 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" Name="Medium Grid 2 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" Name="Medium Grid 3 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" Name="Dark List Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" Name="Colorful Shading Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" Name="Colorful List Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" Name="Colorful Grid Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" Name="Light Shading Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" Name="Light List Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" Name="Light Grid Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" Name="Medium Shading 1 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" Name="Medium Shading 2 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" Name="Medium List 1 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" Name="Medium List 2 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" Name="Medium Grid 1 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" Name="Medium Grid 2 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" Name="Medium Grid 3 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" Name="Dark List Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" Name="Colorful Shading Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" Name="Colorful List Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" Name="Colorful Grid Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="19" QFormat="true"
Name="Subtle Emphasis"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="21" QFormat="true"
Name="Intense Emphasis"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="31" QFormat="true"
Name="Subtle Reference"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="32" QFormat="true"
Name="Intense Reference"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="33" QFormat="true" Name="Book Title"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="37" SemiHidden="true"
UnhideWhenUsed="true" Name="Bibliography"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" SemiHidden="true"
UnhideWhenUsed="true" QFormat="true" Name="TOC Heading"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="41" Name="Plain Table 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="42" Name="Plain Table 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="43" Name="Plain Table 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="44" Name="Plain Table 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="45" Name="Plain Table 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="40" Name="Grid Table Light"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="46" Name="Grid Table 1 Light"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="47" Name="Grid Table 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="48" Name="Grid Table 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="49" Name="Grid Table 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="50" Name="Grid Table 5 Dark"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="51" Name="Grid Table 6 Colorful"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="52" Name="Grid Table 7 Colorful"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="46"
Name="Grid Table 1 Light Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="47" Name="Grid Table 2 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="48" Name="Grid Table 3 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="49" Name="Grid Table 4 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="50" Name="Grid Table 5 Dark Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="51"
Name="Grid Table 6 Colorful Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="52"
Name="Grid Table 7 Colorful Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="46"
Name="Grid Table 1 Light Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="47" Name="Grid Table 2 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="48" Name="Grid Table 3 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="49" Name="Grid Table 4 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="50" Name="Grid Table 5 Dark Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="51"
Name="Grid Table 6 Colorful Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="52"
Name="Grid Table 7 Colorful Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="46"
Name="Grid Table 1 Light Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="47" Name="Grid Table 2 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="48" Name="Grid Table 3 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="49" Name="Grid Table 4 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="50" Name="Grid Table 5 Dark Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="51"
Name="Grid Table 6 Colorful Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="52"
Name="Grid Table 7 Colorful Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="46"
Name="Grid Table 1 Light Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="47" Name="Grid Table 2 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="48" Name="Grid Table 3 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="49" Name="Grid Table 4 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="50" Name="Grid Table 5 Dark Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="51"
Name="Grid Table 6 Colorful Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="52"
Name="Grid Table 7 Colorful Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="46"
Name="Grid Table 1 Light Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="47" Name="Grid Table 2 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="48" Name="Grid Table 3 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="49" Name="Grid Table 4 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="50" Name="Grid Table 5 Dark Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="51"
Name="Grid Table 6 Colorful Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="52"
Name="Grid Table 7 Colorful Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="46"
Name="Grid Table 1 Light Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="47" Name="Grid Table 2 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="48" Name="Grid Table 3 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="49" Name="Grid Table 4 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="50" Name="Grid Table 5 Dark Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="51"
Name="Grid Table 6 Colorful Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="52"
Name="Grid Table 7 Colorful Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="46" Name="List Table 1 Light"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="47" Name="List Table 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="48" Name="List Table 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="49" Name="List Table 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="50" Name="List Table 5 Dark"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="51" Name="List Table 6 Colorful"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="52" Name="List Table 7 Colorful"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="46"
Name="List Table 1 Light Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="47" Name="List Table 2 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="48" Name="List Table 3 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="49" Name="List Table 4 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="50" Name="List Table 5 Dark Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="51"
Name="List Table 6 Colorful Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="52"
Name="List Table 7 Colorful Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="46"
Name="List Table 1 Light Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="47" Name="List Table 2 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="48" Name="List Table 3 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="49" Name="List Table 4 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="50" Name="List Table 5 Dark Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="51"
Name="List Table 6 Colorful Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="52"
Name="List Table 7 Colorful Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="46"
Name="List Table 1 Light Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="47" Name="List Table 2 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="48" Name="List Table 3 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="49" Name="List Table 4 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="50" Name="List Table 5 Dark Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="51"
Name="List Table 6 Colorful Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="52"
Name="List Table 7 Colorful Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="46"
Name="List Table 1 Light Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="47" Name="List Table 2 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="48" Name="List Table 3 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="49" Name="List Table 4 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="50" Name="List Table 5 Dark Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="51"
Name="List Table 6 Colorful Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="52"
Name="List Table 7 Colorful Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="46"
Name="List Table 1 Light Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="47" Name="List Table 2 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="48" Name="List Table 3 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="49" Name="List Table 4 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="50" Name="List Table 5 Dark Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="51"
Name="List Table 6 Colorful Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="52"
Name="List Table 7 Colorful Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="46"
Name="List Table 1 Light Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="47" Name="List Table 2 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="48" Name="List Table 3 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="49" Name="List Table 4 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="50" Name="List Table 5 Dark Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="51"
Name="List Table 6 Colorful Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="52"
Name="List Table 7 Colorful Accent 6"/>
</w:LatentStyles>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]>
<style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-priority:99;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin:0cm;
mso-para-margin-bottom:.0001pt;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:10.0pt;
font-family:"Times New Roman",serif;}
</style>
<![endif]--><span style="font-size: small;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><i><span lang="sr" style="color: #333333;">„Kada
te snaga izda, najbolje je zaspati i sanjati godina trista, Unazad.”</span></i></span></span><span style="font-size: small;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span lang="sr" style="color: #333333;"></span></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-size: small;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span lang="sr" style="color: #333333;"><br /></span></span></span><span style="font-size: small;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span lang="sr" style="color: #333333;">Došao sam kasno uveče u Provalije. Bio je pun mesec, tako da se čitav predeo kupao
u svetlosti. Kada sam se ispeo na brežuljak i prišao kući, ugledao sam Schmitz,
kako stoji u vratima. Bila je pod maskom, smešila se, naslućivao sam to. Iako
to nije bilo nikakvo iznenađenje, osećao sam se nelagodno. Znao sam da ona ima
tri (orginalne?) viktorijanske maske: ženu-proleće, ženu-leto i ženu-zimu.
Nedostajala joj je još jedna za komplet: žena-jesen. Kupila ih je u nekom
komisionu, možda u istom onom gde je Riesling valjao svoje „babuške“. Rekla mi
je jednom da ponekad odlazi sama u Begeristan i da tamo tumara po komisionima i
antikvarnicama. Ali ja više volim venecijanske maske, zapravo, likove, figure:
Pulčinela, Arlekino, Pantalone itd. – volim komendiju. Kako je svest slaba,
zapravo, svesnost? Iako sve znaš, ništa ne vredi, opet se plašiš, kao malo
dete. Doduše, maske su zbilja nezgodne, pokrivaju samo gornji deo lica, tako da
brada i usta ostaju vidljivi i baš to čini magiju, taj spoj mrtvog i živog, ta
pobrkanost stvarnog i fiktivnog, nepomično čelo i oči, koji pripadaju nekom ili
nečem drugom i obrazi i usta koje dobro poznaješ i koji se miču. Schmitz je
sada bila pod maskom žene-zime: napuderisano bledo lice, sa velikim hladnim
plavim očima i kosom prošaranom srebrnim vlasima, začešljanom i pričvršćenom
safirnim šnalama sa strane. Da li sam se probudio? Nije bitno što je stvarnost
privid, što je stvarnost iluzija, nego to da je<span class="apple-converted-space"> </span><i>privid
stvarnost.</i><span class="apple-converted-space"><i> </i></span>Privid
dejstvuje. Iako, neki človeki to uopšt ne razumiju, nemaju nikakvi problem u
vezi sa tim. Za njih je sve stvarno. Ali šta je privid? Pa, ta stalna promena
oblika, promenjivost pejsaža. Valjda?! Ne možeš ni za šta čvrsto da se uhvatiš.
To je ta kontroverza. Kao kad se voziš autićem: misliš da napreduješ, a u
stvari samo kulise, samo pejzaš se pomera, klizi. Kao da neko tera šegu sa
tobom. Sve živo je u stalnom pretvaranju, u nastajanju-nestajanju, neuhvatljivo
je, samo mrtve stvari su postojane. Zbilja, prijatel!? Maska mi to otvoreno
govori, ona narušava iluziju. Kao da hoće da kaže: ja sam stvarna, a ne ono
lice, koje se smeje ispod, koje drhti, koje se stalno menja. Ali šta je Scmitz
htela da mi saopšti stavljajući masku, kakva je njena poruka? Žena-zima, brrrr!
Izgleda da se nešto promenilo, nešto o čemu ja ni ne sanjam.<br />Ipak,
pozna je jesen, novembar je uspavljivo doba. Previše je snova. Ali još više
dremljivosti i spavanja.<span class="apple-converted-space"> </span><i>„Srce čamom diše/O taj ritam kiše.“</i><span class="apple-converted-space"><i> </i></span>Eto!</span><b><span lang="sr" style="border: 1pt none; color: #333333; padding: 0cm;"><b><br /><br />3.
novembar</b></span></b></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-size: small;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span lang="sr" style="color: #333333;">Prehlađen
sam, imam kijavicu, tipična nove(m)barska bolest. Ipak, hvala bogu, ne vidim
nigde špiclove. Setio sam se da je Jozef K. bio prehlađen onog sudnjeg dana.
Curi. Odvratno! Taj<span class="apple-converted-space"> </span><i>moj</i><span class="apple-converted-space"><i> </i></span>nos mi je zagorčavao život: ili
je imao običaj da nekud odluta, ili je curio. I slina i cinober. Zato, što više
cimeta, u cimetu je spas! Ali hajde da opet provozamo tu priču. Prijaptelju,
prijaptelju… i mali korak u tom pravcu je onespokojavajući. Umiranje, tj.
uviranje, kao provala nagomilane nepotrošene patnje, kazna zbog izbegavanja
patnje, kazna i naplata zbog izbegavanja da se bol ravnomerno rasprostre,
razredi i kako-tako bude podnošljiv. Lako je nestati kad se dođe na<span class="apple-converted-space"> </span><i>prag,</i><span class="apple-converted-space"><i> </i></span>a bol je već potrošen. Onda se
samo sklizne i gotovo. Misliš, prijatel? Osećanje krivice zbog nečinjenja, jer
čitav život treba da bude samo priprema za nestanak, neprestano isčezavanje na
rate, kao priprema za prelazak na<span class="apple-converted-space"> </span><i>onu stranu.</i><span class="apple-converted-space"><i> </i></span>Mračno. Ipak, da li je<span class="apple-converted-space"> </span><i>onostranost</i><span class="apple-converted-space"><i> </i></span>stanje, neki oblik postojanja,
ili je<i>onostranost</i><span class="apple-converted-space"><i> </i></span>nepostojanje, odsutnost,
praznina,<span class="apple-converted-space"> </span><i>Ništa?</i><span class="apple-converted-space"><i> </i></span>Ali šta je<span class="apple-converted-space"> </span><i>Ništa?</i><span class="apple-converted-space"><i> </i></span>Da li se to pitanje uopšte može
postaviti? Večita nepojamna razlika između postajanja-nestajanja i
postojanja-nepostojanja, dijahronija i sinhronija, razlika, ona čuvena pukotina
na kojoj Transcendencija svira najveličanstveniju muziku koja će se na kraju
pretvoriti u kakofoniju, u buku i bruku, zbog nepripremljenosti za prelaz. Kraj
u agoniji, u patnji, u plaču i zapomaganju, u vrištanju. Zbilja žalosno. Kao
Goethe (čitaj čirilicu) na samrti:<span class="apple-converted-space"> </span><i>mehr Licht, mehr Licht!</i><span class="apple-converted-space"><i> </i></span>Iako, nije baš dobar primer.
Možda je Gete to povikao u oduševljenju, u očaranosti. Opet prozivaš genijalne
ljude koje nisi poznavao. Nemoj, prijatel! Ali sve ovo zamišljanje je u okovima
logike, tj. teta Meta-fizike, nema nikakve veze sa<span class="apple-converted-space"> </span><i>Istinom.</i><span class="apple-converted-space"><i> </i></span>Ali ima veze sa iskustvom,
doduše, tuđim. Utešno je možda samo to što je umiranje, tj. patnja, ipak samo
život, dakle, u vremenu je, prolazno je, ima svoj kraj. Ali šta ako je nestanak
samo privid, prelaz u definitivno stanje večne patnje? Nema nepostojanja! Deeeda!
Ipak, stanje je samo forma, oblik, dakle, ispražnjen od svakog sadržaja koji je
uvek u vremenu, tj. troši se, curi kao slina ili kao cinober. Ili je baš
obrnuto: sadržaji, stanja su večna, a oblici su u vremenu, dakle, podložni
promeni i nestajanju. Ali mani se toga! U patnji najteže je to što se čini kao
da se vreme zaustavlja, da patnja ne prolazi, ili prolazi veoma sporo, kao da
hoće da se ovekoveči. To stanje zakočenosti, zarobljenosti bolom je
najstrašnije od svega, ta nemoć. I potpuna usamljenost, prepuštenost samom
sebi. Nema nikoga. Kada bi bol bio samo trenutan? Ali onda bi bio i večan.
Ipak, sama činjenica patnje je nešto neutešno, prilično onespokojavajuće. „<i>Neko kao da se bola sa uzdahom
reši/Drveće se čini kao da se smeši…“</i><span class="apple-converted-space"><i> </i></span>A? Taj odlazak patnje je možda
najveći užitak, najveće zadovoljstvo. Povratak radosti, jer običan svakodnevni
život je stalno iskrsavanje, pojavljivanje, u stvari, uživanje. No, možda ću
jednog dana kad opet dobijem kijavicu iščileti, ispariti, nestati. Ne volim
patnju, čak ni tako razblaženu, vodnjikavu, kakva je jedna prehlada. E, moj
prijatel! Ipak, seti se šta je Brkati povodom patnje govorio. Baš me briga!
Drevna verna pseta: Bol i Strah, kojih ne mogu da se rešim. Nekadašnji čuvari
postali su najveći mučitelji staro-modernog človeka kakav sam ja. Apsolutno
nepoželjni, i nepoželjni i nepotrebni. Spasavali su nakada mog divljeg pretka,
ali danas mene ne treba niko da spasava, ne treba ništa da me upozorava da se
moje telo promenilo, da se degenerisalo, ili da mi se duša raspada. Sve to
vidim i sam i stalno preduzimam korake da to predupredim. Pažljiv sam, pažljivo
živim. Ali oni su ipak tu, traže platu, muče me.</span></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-size: small;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span lang="sr" style="color: #333333;">Sećam se,
jednom me je deda Titurel vodio u Rim. Bilo je to krajem šezdesetih. Imao sam,
možda, dvadesetak godina. Išao sam u Panteon da se poklonim senima Arkanđela
Korelija, čiju sam muziku obožavao. Iako, deda me je poveo tamo kao mladog
Tanhojzera, izgleda da je nešto naslućivao o patnji koja me je raspinjala,
nadao se da ću u Rimu ozdraviti. To poslepodne pao je letnji pljusak i kada sam
ušao u Panteon, pod se blistao pokriven tankim slojem vode. Unutra nije bilo
nikog. Samo gore u kupoli lebdela je jedna velika ptica. Sledeće noći u snu mi
se prikazao poznato-nepoznat ženski lik. (Da li to beše Jagoda B.?) Nešto
očaravajuće. Sve vreme provedeno u Rimu bio sam pod utiskom tog sna, zapravo,
tog lika. U trenutku sam čak pomislio da ga se neću nikada osloboditi, da ću
poludeti od radosti. Međutim, čim smo napustili Rim, čarolije je nestalo.</span></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-size: small;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span lang="sr" style="color: #333333;">Noćas
sam, pak, sanjao nešto veoma zajebano. Možda bi trebalo da posetim svog vrača.
Nismo se već dugo videli. Ali možda smo se rastali jednom zauvek. U svakom
slučaju, njegovo predviđanje se ispunilo. No, teško da bih se i usudio da mu
ispričam noćašnji san. Sramota me je.</span></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-size: small;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span lang="sr" style="color: #333333;">U uzrastu
sam od oko dvanaestak godina. Zvirim kroz ključaonicu ordinacije. Vidim neku
devojku koja leži potpuno naga na stolu i koja neverovatno liči na Jagodu
Branković. Noge su joj raskrečene i presavijene preko niklovanih kuka za
čerečenje. Čitav prizor posmatram sa strane, tako da vidim telo u horizontalnom
položaju, kao neki krajolik. Na zidu iznad je velika reprodukcija slike „Kula
plavih konja“ Franca Marka. Pored stola stoji doktor Kost i rukom polako
prelazi preko devojčinih grudi koje se kao dve planine nadimaju uzbuđene. Zatim
se<span class="apple-converted-space"> </span><i>ta Kostova ruka</i><span class="apple-converted-space"><i> </i></span>spušta prema stomaku i dalje.
Odjednom u kadru se pojavljuje još jedna prilika sa krunom na glavi. To je niko
drugi nego deda Titurel, doktor Stevan Nerejlić kao vrhovni majster. Go je od
pojasa na niže. Ima pripasan ogroman falus od slonovače sa kojim nasrće među
raširene butine. Čini mi se da je to neka alatka iz njegovog umetničkog
arsenala. Devojka proječi, kaže mu: „Izvadi mi<span class="apple-converted-space"> </span><i>to,</i><span class="apple-converted-space"><i> </i></span>molim te, izvadi mi.“ Na šta
joj doktor Nerejlić odgovara: „Moram prvo da ti<span class="apple-converted-space"> </span><i>to</i><span class="apple-converted-space"><i> </i></span>stavim, da bih ti onda<span class="apple-converted-space"> </span><i>to</i><span class="apple-converted-space"><i> </i></span>izvadio.“ Zatim, Doktor Kost
obuhvati devojku oko struka i okrene je. Ona sada leži potrbuške na stolu, pod
stomak joj podmeće neko jastuče tako da joj je stražnjica izdignuta. Doktor
Nerejlić se ispne na sto i ne časeći otpozadi joj zarije spolovilo duboko u
utrobu. Ona počinje da vrišti ali to vrištanje ubrzo pređe kao u neko
grgoljanje ili čak gugutanje. Onda doktor Nerejlić izvuče krvavi falus napolje
koji se sav cakli, a zatim iz devojčine utrobe izleti neka šarena ptičica koja
nastavi da leprša iznad stola. Doktor Kost kaže: „Eto, zar nismo mi dobri
doktori?“ Koji cinizam, užasnut sam. Da li sam ovo sanjao ili se to stvarno
dogodilo? Ili se ipak radi o sećanju?</span></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-size: small;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><b><span lang="sr" style="border: 1pt none; color: #333333; padding: 0cm;"><b><br />14.
novembar</b></span></b></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-size: small;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span lang="sr" style="color: #333333;">Sneg je
pao veoma rano, iznenada, u stvari, susnežica. Uveče sam morao da odvezem
Schmitz njenoj kući. Bilo je mokro i mrzlo. Nije mi se nikuda išlo, ali nisam
mogao da je pustim da ide sama. Obukao sam kratki crni kaputić, obuo cipele sa
debelim đonom, tzv. sendvičare. Schmitz je verovatno pomislila da će mi biti
hladno u kratkom kaputu, ali nije ništa rekla. Izašli smo napolje. Crveni autić
je bio pokriven vlažnim snegom. Rukavicama sam obrisao šoferšajbnu. Krupne
teške pahuljice pune vode su se spuštale kroz mrak. Ušli smo u auto i odmah
krenuli. Pošto ga nisam predhodno zagrejao, tresao se u vožnji, a prilikom
zaustavljanja na semaforima i gasio. Čim dođe zima počinju problemi sa tim
autićem, dosta je star. Često ga sanjam (sanjam autić?): isprskan blatom i
ostavljen pored puta, zatim, izudaran nekim tupim predmetom i gurnut u kanal,
ili, potpuno zaleđen u strahovitoj zimi, tako da ne mogu da otključam vrata.
Ali ne treba se čuditi, rat je na pedesetak kilometara od nas, čujemo noću
rafalnu paljbu, odjekuju detonacije. Mislim da to ima veze, ti snovi, sa
žalosnim događajima odmah tu<span class="apple-converted-space"> </span><i>iza bregov.</i><span class="apple-converted-space"><i> </i></span>Ali nisam baš siguran. Možda je
taj crveni autić blastula, posteljica, dakle, prenatalno stanje u kojem se još
uvek nalazim. Veoma ozbiljna stvar, he, he. Ali i<span class="apple-converted-space"> </span><i>onda</i><span class="apple-converted-space"><i> </i></span>je besneo rat, ili je tek
zaćutao i muklina je još ležala na svemu. Mama je gladovala, nije bilo hrane.
Ili sanjam kako sam na nekoj nizbrdici i kočnice uopšte ne rade, auto juri sve
brže i brže i ne znam kako se završava ta suluda vožnja, pošto se budim u
panici. Porođaj, porođaj se primiče, prijatel?! Onda sanjam kako vozim unazad i
udarim u drvo. I sve tako neke žalosne stvari. U životu taj mi je auto, inače,
priuštio dosta radosti i moglo bi se reći da ga volim, u presudnim trenucima
nikada nije zatajio. Ali sada je već dosta star i to postaje problem. Ali
takođe, sve manje je i goriva na pumpama, malo koji dan pumpe su zatvorene,
nema benzina. Posteljica je bila dobra ali sise su bile prazne. Zašto živim u
dvoipodimenzionalnom, tzv. spoljašnjem prostoru? U prenatalnom stanju, okružen
sam i hranjen blastulom sa svih strana, kada sam izbačen u spoljašnji svet,
preda mnom su bile samo sise, dakle, površina koja nije davala dovoljno mleka.
Ili mi se mleko uopšte nije sviđalo, ukus, nešto mu je nedostajalo. Blastula je
sfera, a sisa je tabla iza koje nema ništa, kenotaf.<span class="apple-converted-space"> </span><i>Eto,
eto, prođe leto/i jesen i leto!</i><span class="apple-converted-space"><i> </i></span>Kada
smo stigli na raskrsnicu ispred mosta, zaustavili smo se i motor se ugasio.
Automatski su se upalile crvene lampice na kilometar-satu. Sa strepnjom sam
pomislio da je nestalo benzina, uvek sam vozio na rezervi, ali na sreću ipak
nisam bio u pravu. Pošto se na semaforu upalilo zeleno, startovao sam motor i
putovanje se nastavilo. Bila je noć, vozio sam Schmitz njenoj kući, to je bila
java, ili sam sve sanjao, dakle, opet java, ali u tečnom stanju. Jednog
trenutka osećao sam se okeanski, bez vremenskih i prostornih kordinata. Bilo
gde i bilo kada? To je to prenatalno stanje. Ipak, čvrsto sam držao volan.
Rojevi pahuljica, obasjani farovima, naletali su na šoferšajbnu stvarajući<span class="apple-converted-space"> </span><i>iluziju
dubine prostora</i><span class="apple-converted-space"><i> </i></span>koji
je kao levak uvlačio mali crveni auto u sebe. Uopšte ne mogu da shvatim onu
priču o zakrivljenosti prostora. Ako je to tačno, onda nema beskonačnosti. Sve
je samo uvrtanje, tj. uviranje. Prostor-vreme se stalno smanjuje, tj. skraćuje,
propada. Mišelučki tunel je crna rupa. Zaprav, postoji samo unutrašnja
beskonačnost. Prijatel?! Ali sve ovo je samo peglanje, u stvari, spljošteni
klizili smo putem kao tamna senka, pomerali smo se na rate. Ušli smo u tunel
koji je ceo u blagoj dugačkoj krivini. Pahuljice su nestale. Pod svetlošću
narandžastih reflektora, boja auta se promenila. Od crvene prešla je u neku
neobičnu mešavinu, žuto-zelankastu, od koje kao da mi se nešto steglo u
grudima, ali prijatan je osećaj, iako, boja je žuta kao pokvareno jaje. Lako
kvarljiva boja, tako nešto. Schmitz je sedela pored mene i ćutala potpuno
odsutna. Pomislio sam kako je to nešto o čemu neću nikada ništa znati.</span></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-size: small;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span lang="sr" style="color: #333333;">Nije mi
padalo na pamet da je oslovim, da je probudim, pošto je to moglo da bude
opasno. Svaki iskorak je neprijatan i neizvestan. Izašli smo iz tunela i pred
nama je opet bila crvena hauba autića, navukao je opet svoju veselu crvenu
odeždu. Dole, ispod je bio Dunav. U mraku se valjala hladna vodena masa u koju
su padale krupne pahuljice, vodurina u kojoj su neslavno završili Jagoda i
doktor Kost. Zašto neslavno, prijatel? Kada smo skrenuli u brda, na put koji
nas je vodio prema Provalijama, opet sam se setio nekih snova, u kojima je
autić bio u nevolji: kao, ustopiraju me neki putnici, planinari, međutim, imaju
ogroman prtljag, uguraju sve u kabinu. Opterećenje je izuzetno, autić štekće,
čuju se ventili, jedva ide. Ili: Na pustoj autostradi, potpuno pravoj, tako da
se ne vidi ni početak ni kraj, niti bilo kakav izlaz, ipak mi nestane benzina.
Eto, to je to što sam rekao: nije bilo hrane, preko pupčane vrpce nije ništa
stizalo, ali nije blastula bila kriva za to. Ares, proždrljivac! Svi plaćaju
putarinu, čak i nerođeni. I dan-danas, često u ustima osećam ukus benzina, tj.
izduvnih gasova i mleka. Nešto čarobno… osećam neizmernu žeđ za Večnošću…<span class="apple-converted-space"> </span><i>buduće
prenatalno stanje…</i>Svuda okolo je ogromno ljubičasto nebo i na njemu
samo jedan beli oblačić. Potpuno sam bespomoćan. Međutim, pribrao sam se, znam
da je ovo samo tren u kome vozim Schmitz njenoj kući. Kasetofon je bio u kvaru.
Muklina je vladala. Istrajno smo vijugali kroz noć uskim puteljkom u brda.
Najzad, kada smo stigli, kuća je neosvetljena ćutala na brežuljku sa toliko
vremena u sebi. Izašli smo iz autića i popeli se gore. Duvao je jak vetar, tamo
uvek mantlija. U kući je bilo hladno, ledeno. Schmiz je upalila gasnu lampu u
uglu sobe, rekla je: Hoćeš li da ostaneš? Rekao sam: Da. Odmah smo se obučeni
uvukli u krevet. Zagrlili smo se i istog trenutka zaspali.</span></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-size: small;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><b><span lang="sr" style="border: 1pt none; color: #333333; padding: 0cm;"><b><br />18.
novembar</b></span></b></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-size: small;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span lang="sr" style="color: #333333;">Vetar
okreće sasušeni list na lipovoj grani, ali ga ne otkida. Mirisa koji me je
progonio je davno nestalo, kao i pasa. Ali gde su psi? Novembar je na planeti
Zemlji. Hladno je, ali na južnoj polulopti je proleće. Zamisli, proleće!
Najlepši prolećni mesec<span class="apple-converted-space"> </span><i>novembar.</i><span class="apple-converted-space"><i> </i></span>Ne ide, gmiže, puzi. Ipak, kao
da vidim tu svetlost u novembru.</span></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-size: small;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span lang="sr" style="color: #333333;">Sinoć sam
bio u šumici. Dunav je proplamsavao između nepostojećih stabala. Brujao sam u
sutonu, na goloj obali.</span></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-size: small;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><b><span lang="sr" style="border: 1pt none; color: #333333; padding: 0cm;"><b><br />23.
novembar</b></span></b></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-size: small;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span lang="sr" style="color: #333333;">Posle
podne sam bio na Dunavu u sad već nepostojećoj šumici. Duva je proplamsavala,
pustinjska reka koja sahne. Po sunčanom i vetrovitom vremenu, voda postaje
tamna i prozračna istovremeno. Sjajno-crni talasi stvaraju senku, ali svetlost
joj daje prozračnost i dubinu.</span></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-size: small;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span lang="sr" style="color: #333333;">Čekajući
u autu, pred jednim semaforom, setio sam se Burkhartova opisa tandema Čezare
Bordžija Leonardo da Vinči. Centarfor i leva polutka. Opet me spopadaju te
gluposti. Svi su fudbaleri, pogotovo u Italiji, renesansna tradicija loptanja.
Leonardo je bio mračni humanista, humanista i mizantrop istovremeno. Čezare
Bordžija je, pak, bio krvolok kakvih je malo u svekolikoj ljudskoj istoriji. U
crnom trikou, u kojoj pozi? Za pojasom<span class="apple-converted-space"> </span><i>lični bodež.</i><span class="apple-converted-space"><i> </i></span>Šta pričaš, prijatel!? Istorija
je bestijarijum.</span></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-size: small;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span lang="sr" style="color: #333333;">Na sve
strane, sve veća zver od veće. Obojica su bili pobožni hrišćani, ali doterivali
su stvari po svojoj meri. Vera je, kako god bilo, podržavala njihove zahteve,
zaprav, opravdavala: ako ima Boga sve je dozvoljeno, prijatel! Bog će sve
dugove namiriti i poravnati, utešiće sve, čak i ubijene i silovane, što je i
siroti Skardaneli govorio. Leonardo je imao i taj problem što možda i nije bio
religiozan, a imao je ipak simpatija za Bordžiju, preuzimao je na sebe
odgovornost, tj. krivicu. Inženjer sprava za ubijanje, služio je bogu rata.
Znao je on dobro šta Bordžije rade. Ta fantazija o noćnom Rimu me uzbuđuje.
Kako je bilo moguće da se jedan tako genijalan umetnik prikloni
vlastodršcu-krvoloku. Prvi je obljubljivao leševe devojčica, drugi secirao žive
ljude. Šta se stresaš, prijatel? Pomisli šta se događa danas tu na pedesetak
kilometara<span class="apple-converted-space"> </span><i>iza bregov?</i><span class="apple-converted-space"><i> </i></span>Da, ali ovo nisu renesansni
virtuozi, ovo su seoski kasapi, prijatel! Papa Alexandar VI, Bordžijin otac,
tolerisao je sinovljeva zverstva možda i zbog straha za sopstveni život, ali ga
je i koristio za svoje ciljeve. Dečji nestašluci. I papa je učestvovao u tim
dečjim igrama. I sada, upravo ovog trenutka, Čezare Bordžija, u „lamborginiju“,
crnom kao gavranovo krilo, ili u „ferariju“, kao krv crvenom, jurca noćnim
Rimom, a senka genija promiče ispred Kvirinala. Sve se ponavlja, ali šta sa
tim? Užas postaje dosadan. Kada je vladarska porodica u pitanju, mislim na
Bordžije, incestna simbioza u kojoj žive, u kojoj su živeli, postoji mišljenje
da je to pad u varvarstvo, u primitivizam. Zapravo, to je krajnja situacija
iskustva, iskušenje poslednjih ljudi, najprezrenijih, što bi rekao Brkati. Vrlo
orginalno mišljenje! To je samo civilizacijski vrhunac koji se već toliko puta
ponavljao tokom istorije, baš ta iskvarenost, to samoljublje. Ništa. Ipak, to
je samo jedno viđenje koje se sablažnjava. U krajnjoj liniji koga je briga šta
oni rade sami sebi, ako ne diraju druge. A šta ja radim sam sebi? Ja i deda
Titurel smo sami, nisam nikada imao porodicu, dedinu služavku ne mogu da
računam u porodicu ili Schmitz. Iako Schmitz je izgleda ipak<span class="apple-converted-space"> </span><i>neko</i><span class="apple-converted-space"><i> </i></span>ko je našao načina da bude sa
mnom. Već sam govorio o tome da je svaka priča u stvari Roršahova mrlja, iako,
to je čuvena Nađ Kiš Danielova metafora, da ne ispadne da se kitim tuđim
perjem, da se zaogrćem mrljom. No, ko o čemu, ja o Roršahovoj mrlji. Dakle,
učitavanje, svako može da vidi u njoj šta hoće. Tako i ja pišući tu pričicu, u
stvari, čitam šta me je volja, nema tu nikakve pravednosti, čačkam sve i
svašta, što je pozicija pacera, neodgovornog človeka. Naravno, mrlja se širi,
razgranava se kao krošnja, ili čak kao šuma. Ali simetrična je, leva strana se
preslikava na desnu, ipak ono što je dole nije isto sa onim što je gore, što
protivureči čuvenom drevnom pravilu. Po vertikali je asimetrična kao i svaka
krinolina. Piskaranje je ipak samo traganje za porodicom, građenje porodice,
pokušaj povratka. Nekada u detinjstvu kada sam živeo bez reči, za ovo su mi
bila potrebna samo ogledala.</span></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-size: small;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span lang="sr" style="color: #333333;">Ali danas
moram da se napinjem, da se prljam, da širim telo preko sopstvenih granica,
telo koje je u stvari jedna velika mrlja koja drhti. Najveći problem sa telom
je gde su njegove granice, dokle se ono zaista prostire. To je neodredivo, bilo
da stremiš napolje, bilo unutra. Konačno,<span class="apple-converted-space"> </span><i>telo je tekst je porodica je četvorstvo.</i><span class="apple-converted-space"><i> </i></span>Majka i otac su isti, samo što
je ona<span class="apple-converted-space"> </span><i>leva,</i>kao i sin i ćerka.
Sveta porodica u Ujedinjenom kraljevstvu, dakle, u mojoj krunisanoj glavi, bez
obzira što nisam prošao kroz to iskustvo. Otac, mati, ćerka i sin, sve sam to<span class="apple-converted-space"> </span><i>ja.</i><span class="apple-converted-space"><i> </i></span>Ja sam sam sebi otac, ja sam
svoja majka, sam sebi sin i svoja ćerka. Na primer, danas sam ćerka.
Konstelacija mrlje. Gde je otac, gde mati, a gde sin. Sinstvo se izmetnulo, to
su ti jajoglavi što briju temena. Sišli su u realni svet. Vidim ih u mrlji. Ali
povremeno ne vidim oca, nema ga nigde. Moguće su zamene mesta, pogrešne identifikacije.
Otac ubije sina, razapne ga, sin ubije majku, pa poludi, majka ubije oca,
prekrije ga mrežom (blastulom), a pretendent ga zavari sekirom itd. Ili odsutni
otac<span class="apple-converted-space"> </span><i>produženom rukom</i><span class="apple-converted-space"><i> </i></span>ubije mrtvog sina?! Kako god
okreneš, incest je na pomolu, pošto između koitusa, ubistva i krštenja nema
nikakve razlike. Krstiti nekog, znači, jebati ga, da izvinete, i to u glavu.
Ali mnogo veći problem je pored seksualne nezajažljivosti, zaprav, finansijska
nezajažljivost, apetiti na mistični višak vrednosti, zaprav, na novac. Jer
novac je krv. Krv je energija, energija je kosmos. Svaki ubijeni človek vapi do
neba, nemošću zapomaže, kada bi mogao nestati, ali ne može. Ubistvom se ne
rešava ništa, tela su neuništiva. Možeš ih zakopati, spaliti, baciti u reku, u
okean, ona uvek isplivaju, pojave se negde. Isisati nekom krv, znači baciti ga
u tamnicu tela, u ropstvo materije, ma kako to inače bilo predstavljano u
medijima, tj. opravdano, kao, sve je to u vašem, tj. višem interesu. Tela su
ugašena, više ne isijavaju, ne smeju se, kreću se u krajoliku kao<span class="apple-converted-space"> </span><i>dolgi
sivi miši,</i><span class="apple-converted-space"><i> </i></span>zaprav,
krajolik se sam pomera, kulise se smenjuju, nekad veoma brzo. A šta ćemo tek sa
lažnim novcem, sa falsifikovanim novčanicama? Dati prosjaku falsifikovanu
novčanicu, baciti ga u još veću nevolju. To samoproždiranje, veštačka hrana,
šampon kojim se filuje bajato mrtvo meso, e, to je ono. Dakle, nije u pitanju
nikakvo viđenje, nikakva predstava. Nemaju oni, mislim na Bordžije, ništa sa
tim. Ljudi se čak više ne žale da loše žive, u nemaštini nisu više željni
ničega. Rakija im je dovoljna. Ali nije to problem. Problem je što sve lošije
izgledaju, postaju sve nestvarniji, ne komuniciraju, senke su koje lelujaju,
ma, kakve senke, papci u pihtijama, a nisu toga ni svesni. Iako, oni samo
nemošću zapomažu: kada bismo mogli zaspati, nestati! A ne primećuju da ih više
niko i ne čuje. Leonardo je jednom pitao nekog siromaha, koji je upravo umirao,
vrhovni majster se spremao da ga friško istranžira čim ovaj ispusti dušu: „Šta
osećaš, prijatelju, da li te nešto boli?“ A siromah mu je odgovorio: „Ništa me
ne boli, gospodaru, samo osećam veliki umor.“</span></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-size: small;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><b><span lang="sr" style="border: 1pt none; color: #333333; padding: 0cm;"><b><br />26.
novembar</b></span></b></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-size: small;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span lang="sr" style="color: #333333;">Str. je
rekao da je, u stvari,<span class="apple-converted-space"> </span><i>On</i><span class="apple-converted-space"><i> </i></span>kriv za sve, a ne<span class="apple-converted-space"> </span><i>Ja,</i><span class="apple-converted-space"><i> </i></span>ne zmija. Ali<span class="apple-converted-space"> </span><i>On</i><span class="apple-converted-space"><i> </i></span>je zmija, on je<span class="apple-converted-space"> </span><i>Ja.</i><span class="apple-converted-space"><i> </i></span>Užas! Ipak, ko to može
razumeti? Naravno, človek (onaj koji človi) je potpuno nevin, što je i siroti
Škurla tvrdio, a i siroti Skardaneli, autoriteti kada je moral u pitanju. Taj
problem slobode i krivice je nerešiv, iako lepo je i velikodušno, osloboditi
človeka. Človeki su smešni kada se ljute jedni na druge. To je ta večita
komendija, glava na zemlji, noge u nebesima. Ili kada opraštaju. Nemaš šta
drugom oprostiti kada su svi siroti siromasi. Niko, u stvari, nema ništa, ne
poseduje čak ni sam sebe. Ali kako osloboditi krivice ove krvave šaljivčine,
sinove što jurcaju okolo u crnim džipovima sa krstovima? Samo neko ko je iz
slobode počinio nešto, iz<i>bitne
želje,</i><span class="apple-converted-space"><i> </i></span>može
biti kriv, može pasti u ropstvo krivice, nema providnosti, pošto je sve od<i>njega</i><span class="apple-converted-space"><i> </i></span>počelo. To je jasno. Međutim,<span class="apple-converted-space"> </span><i>On</i><span class="apple-converted-space"><i> </i></span>je neprikosnoven, uzrok je
nepojmljiv, tj. ne postoji, uvek se izmiče a sinstvo se podmetnulo, sinovi
porodica, to su ti jajoglavi – sin folira krivca. Iako, ne razmišljaju oni puno
o tome, pametni su. Znaju da im je ionako sve oprošteno. Zato i veruju. To je
to što sam već rekao: ako ima Boga, sve je dozvoljeno. Neki človeki se, ipak,
osećaju krivima za dela koja, u stvari, nisu počinili. Osećaj krivice je ono
božansko u njima. Kao što im se priviđa krivica, tako im se priviđa i sloboda.
Taj človek, tj. prijaptelj, je nevin nedvosmisleno, ali sa druge strane, kriv
je jer još uvek želi slobodu, želi moć, tj. čin, tj. spoznaju. Dakle, sve što
je nestalo u vremenu. Njegova krivica nije u činu i spoznaji, već u primislima
ili u lošim mislima, u pogrešnim namerama. Stvaranje, kreacija, dakle i pisanje,
pa i piskaranje, je samozarobljavanje, pad u ropstvo lažne krivice, dakle,
nešto veoma loše. Pričinjava ti se pisanje a u stvari samo čitaš i tuguješ, tj.
samooptužuješ se. Koliko likova u „Zlim dusima“ se bavi pisanjem ili pokušava
da piše, čak i sam Stavrogin koji je skoro nepismen. Užasnut sam nesrećama koje
se trenutno događaju<span class="apple-converted-space"> </span><i>drugima,</i><span class="apple-converted-space"><i> </i></span>mislim da je mene to zaobišlo.
Koja naivnost! Čujem ponešto o tome na radiju i to je izgleda stvarno istina. U
ovom ratu koji besni<span class="apple-converted-space"> </span><i>okolo</i><span class="apple-converted-space"><i> </i></span>najčudovišnija su ta silovanja
po službenoj dužnosti, silovanja žena ali i muškaraca koji su se pretvorili u
žene za kaznu, zaprav, da bi tek<span class="apple-converted-space"> </span><i>bile kažnjene.</i>Kako to da sa
milo lice komšije, suseda, očas pretvori u masku dželata, ili u nedobronamerno
lice sudskog izvršitelja, ili samo u hadno lice šalterskog službenika? U svakom
slučaju, Ares, tj.<span class="apple-converted-space"> </span><i>oni, sinovi,</i><span class="apple-converted-space"><i> </i></span>valjaju<span class="apple-converted-space"> </span><i>iza
bregov.</i><span class="apple-converted-space"><i> </i></span>Taj
totalitet događanja je nešto što svi dele, svi moraju da prođu kroz to kad-tad.
Što pre to bolje, treba to obaviti na vreme. Koje licemerje! Ipak človekov život
je odlaganje, izbegavanje tog susreta sa užasom. Aporetički kogito:<span class="apple-converted-space"> </span><i>Odugovlačim,
dakle, ne postojim!</i><span class="apple-converted-space"><i> </i></span>Vreme
je i raj i pakao, to sporo, zaprav, sve sporije i sporije približavanje i
ubrzano, sve brže i brže udaljavanje ili ubrzano približavanje i sporo
udaljavanje, tap, tap, tap… Zakrivljenost!? A uviranje, prijatel? U
sveukupnosti gde ne postoji vreme, sve patnje i radosti su namirene i pomešane.
To je jedna mikstura specifičnog ukusa i arome. Treba sebi to odmah priuštiti.
Zato na sreću imamo televiziju koja ne poznaje vreme, da sve lakše progutamo.
Misliš, prijatel?! Uskočiti u to. Dakle, puši!</span><b><span lang="sr" style="border: 1pt none; color: #333333; padding: 0cm;"><b><br /><br />28.
novembar</b></span></b></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-size: small;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span lang="sr" style="color: #333333;">Probudio
sam se u Provalijama, sedeo sam na ivici kreveta. Kao da sam regresirao u
uzrast od pet-šest godina. Osećao sam glad. Schmitz je nestala, na neki način
sam to znao. Ko će mi sada pružiti kolačić? Utronjao sam se, ne volim da budem
sam, pogotovo ne u Provalijama. I ranije je imala običaj da se izgubi na
dan-dva, ali sada je bilo ozbiljno. Ipak, možda se šali. Tu je negde, ali je ne
vidim. Tešim se. Da li sam krenuo da je tražim? Stajao sam na nekom proplanku
ili raskršću puteva u šumi. Video sam kako moja dva pretka po maminoj i tatinoj
liniji, jedan od njih je deda Florjan, u stvari, deda Titurel (Florjan je samo
Titurelova senka koja se odvojila i ostala u galicijskom kupusištu.), svaki na
lakim saonicama sa natovarenim prtljagom, koje vuku konji, zamiču na desnu
stranu nekim putem koji vodi u planine. Jedan je čak imao dvoje sanki. Uopšte
nije bilo snega, ali sanke su išle lako tim puteljkom. Ja sam skrenuo<span class="apple-converted-space"> </span><i>levo,</i><span class="apple-converted-space"><i> </i></span>u neki čestar. Sa mnom je i<span class="apple-converted-space"> </span><i>moj
pas.</i><span class="apple-converted-space"><i> </i></span>Tu se
iznenada stvori i<span class="apple-converted-space"> </span><i>neki drugi,</i><span class="apple-converted-space"><i> </i></span>dosta veći pas i ja uzmem svog
psa na leđa da ga zaštitim, ali bez potrebe, ovaj veliki pas je neki šareni
ptičar, neko biće, pola pas, pola čovek. Izgleda da nije opasan.</span></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-size: small;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span lang="sr" style="color: #333333;">Koja
greška? Štitim svog psa umesto da on štiti mene. Iako, viđao sam već slične
situacije u kojima je gazda branio svog psa, svog kera. Ali setio sam se i da
deda Titus nije zaštitio Čortika, dozvolio je da psa na njegove oči ubije onaj
pandur. Užas! Ja tako idem dalje kroz šumu noseći svog psa na leđima i dolazim
do ulaza u neki tunel koji ide nadole. Možda je to ulaz u Tvrđavu, u njene
lagume. Ne, to je ipak Mišelučki tunel kroz koji sam toliko puta prošao.
Kolebam se šta da radim. Nikada nisam kroz njega išao peške, samo automobilom.
Sada, kada više nema benzina, autić je neupotrebljiv. Ipak se odlučim da krenem
nadajući se da ću nekako izaći na drugu stranu. Idem kroz totalni mrak. Na
kraju stignem do nekih velikih teških vrata u čijem sklopu su jedna manja, ali
ona su zatvorena. Tu je mnogo raznih životinja koje su popadale niz strminu u
mraku, ili su to ljudska bića sa životinjskim maskama. Sada zbacim psa sa leđa
i on se strmoglavi u ponor. Da li sam u jajovodu? Da li je ovo tzv. usađivanje,
sam čin začeća? Dakle, preblastularno stanje. Ne znam šta da radim, da li da
pokušam da se vratim pipajući kroz mrak. Vidim da je tu i nekakva boca sa
kiseonikom i švajs aparat. Znači, bravarski zanat! Kako se to radi? Da sam
Jozef Bravar, sigurno bih se snašao, ali ja sam izgleda Jozef Š. No, možda ta
vrata nisu uopšte zamandaljena, treba samo pritisnuti kvaku. Ipak, ne smem da
pokušam, bolje je da ostanem u nadi da mogu da ih otvorim. Dakle, klupica.
Sešću i čekaću da se pojavi Neko, tj. Niko, a onda sledi razgovor. Međutim,
niko se ne pojavljuje. Nikolase, gde si,<i>bezobrazniče?</i><span class="apple-converted-space"><i> </i></span>Koliko je prošlo vermena? Sam
Bog zna. Ustanem i priđem vratima. Pokušaću da ih otvorim, pa šta bude. U
stvari, ona su odškrinuta. Sasvim lako ih raskrilim. Preda mnom blesne vatra na
nebu, talasi nekog mora u svim duginim bojama me zapljusnuše, rastvoriše me.
Neopisiva čar me preplavi, ali onda se setim da je Schmitz nestala i opet se
sunovratim u ljubavnu tugu noći. Jaoj, prijaptelju! Međutim, nije nestala, samo
se pretvorila u crvenu mušicu, ili je to patuljasta zvezda koja kruži oko moje
krunisane glave. Nema razloga za plač, svaki oblik je ionako samo privid, bitno
je da je ona tu blizu, osećam to. Schmitz je uvek<span class="apple-converted-space"> </span><i>Schmitz,</i><span class="apple-converted-space"><i> </i></span>makar kao crvena tačkica, kao
što je i mama uvek<i>bloody mama.</i><span class="apple-converted-space"><i> </i></span>Čak sada mi je bliže nego ikad.</span></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-size: small;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><b><span lang="sr" style="border: 1pt none; color: #333333; padding: 0cm;"><b><br />31.
novembar</b></span></b></span></span></div>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-size: small;"><span style="font-family: "times" , "times new roman" , serif;"><span lang="sr" style="color: #333333;">Ne volim
sadašnjost, ne volim tzv. matoru stvarnost, a uvek sam se zaklinjao u aktuelni
svet? Ipak, mnogo se laže. Nekada nisam mnogo mario za to, mislio sam da treba
da me interesuju samo<span class="apple-converted-space"> </span><i>novosti,</i><span class="apple-converted-space"><i> </i></span>dakle čitaj novine, slušaj
radio, gledaj TV. Šta je sadašnjost, šta je stvarnost? Oko toga ne treba
trošiti reči. Ali ipak to laganje, ta površnost, daleko su svi ti tipovi
dogurali, zaista. Uostalom, i nije problem što to šta govore ti ljudi nije
istina, nego ta količina i ubrzanje privida, to kuljanje, narastanje haosa,
zatrpavanje. Danas sam pročitao u novinama da je naš prijatelj Riesling
nominovan za<span class="apple-converted-space"> </span><i>Nobelesa.</i><span class="apple-converted-space"><i> </i></span>Zbilja neverovatno! Da li sam
osetio zavist? „Dnevni list“ je povodom te nominacije objavio i poduži intervju
sa njim. Postao je svetski putnik, ali i politički aktivista demokratske
provenijencije, vanparlamentarni opozicionar, član je nevladinih organizacija.
Setio sam se da sam ga pre par godina sreo na ulici u Begeristanu, ali je
izbegao da mi se javi, pravio se da me ne poznaje. Povremeno bi se po javio i u
Đurvideku, na nekim književnim večerima. Bio sam u iskušenju da odem na te
priredbe, ali sam na sreću u poslednjem trenutku uspeo da se obuzdam. Ali kao
što ja, na primer, zazirem od Ginisa, tako i Riesling zazire od mene i sličnih
tipova. Od Zerlinskog?! Iako, kada malo bolje razmislim, nije mi baš jasna
njegova uloga u čitavoj ovoj priči. Ali ni ja ne treba da se iznenadim ako se
pronađem u nekoj njegovoj knjizi. On je provincijalac koji je stigao u
Begeristan otprilike u isto vreme kad i ona naša čuvena baka u Đurvidek.
Politika ga je odmah ščepala ili je i došao po njenim instrukcijama, dakle, već
je bio organizovan. Imao je obezbeđen urednički posao, ali ne i radno mesto. U
stvari, imao je radno mesto, samo je ono bilo tajno. Pripasao je kecelju! Ko
zna šta danas on radi, osim što piše knjige. Doduše, prilično dobre. Bio bih s
mesta spreman da ih potpišem kao provincijske, pardon, policijske izveštaje.
Misliš? Policijski izveštaji su najbolja literatura, prijatel! A i<span class="apple-converted-space"> </span><i>Nobeles,</i>milion
dolara, prijatel! Ali čim neko piše knjige, to nisu čista posla. Sećam se da mi
je Riesling jednom rekao: „U pisanju se sve oprašta, osim naivnosti.“ Naravno,
to je ta njegova neprejebivost. Kako nadmudriti samog sebe? Ipak, mislim da
kada je pisanje u pitanju, pa i piskaranje, sve se može oprostiti osim dosade.<b><br /><br />Objavljeno u: PROFEMINA (br. 51/52, 2008)</b></span></span></span></div>
<div style="background: white none repeat scroll 0% 0%; line-height: 22pt; margin: 0cm 0cm 10pt; text-align: justify; vertical-align: baseline;">
</div>
</div>
Arturhttp://www.blogger.com/profile/08214074403847446800noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2347334016726806456.post-85530629133586142252019-01-03T09:55:00.000-08:002019-01-03T10:03:07.361-08:00Intervju: Možda će nas tehnologija definitivno sve ujediniti<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<b>Kako gledate na književnost danas, posebno u ex Jugoslaviji?
Čini se pored nekih sportskih i tajkunskih biografija, kao arhaična,
vremenom pregažena stvar?</b><br />
Nemam predstavu celine. Na primer,
danas ne znam ništa o slovenačkoj književnosti, a pre raspada
Jugoslavije znao sam sve: Pirjavec, Kermavner, Zupan, Zajc, Strniša,
Šalamun, Istok Gajster Plamen, Ivo Svetina. Ni sa hrvatskom ne stojim
bolje. Srpska književnost je teško razumljiva, mislim na koncept, na
poetike. Teško da tu ima nekog sistema pa da bi se mogao dati kritički
sud, samo pojedinačni slučajevi, bolji ili lošiji. Naravno, književnost
kao umetnički medijum je prevaziđena, produkcija je ogromna, što je
apsurd, svi pišu knjige, svaki lekar ima kompjuter u ordinaciji i misli
da je njegov život sam po sebi zanimljiv i značajan. Takođe, trpimo
teror stvarnosnog. To je posledica medijskog posredovanja. Konzumenta
interesuje samo nešto stvarno, što se dogodilo ili se događa i gde može
videti sebe ili sebi vrlo slične. U centru pažnje su likovi a ne dela.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<b>Čini se da svi živimo u “pravim vremenima” i da smo zenit
civilizacije. Vi ste uhvatili kreativni umjetnički momenat kad se rađao
rokenrol, subkluture, pogledi na svijet, hipi, pank, nju vejv, droge
koje su išle uz to, kao i promjene država i nacija. U tom kumbulju, kako
možete definisati sadašnjost i generacije danas koje su došle nakon
svega navedenog?</b></div>
<div style="text-align: justify;">
Svedoci smo nastanka novog čoveka koji je
intiligentniji, brže misli, zna bolje račun, u svakom smislu uz pomoć
tehnologije neuporedivo se lakše snalazi u svetu. Meni je teško sa tom
decom i da razgovaram pošto ne samo što brzo misle, nego jako brzo i
govore. Ne mislim o tome ništa loše, dapače, ali ja kao čovek dvadesetog
veka ne znam šta oni osećaju, njihove emocije… moguće je da je to nešto
neuporedivo, nešto čarobno. Svi ti fenomeni koje ste naveli kao
odrednice dvadesetog veka su nešto zaista izuzetno uzbudljivo ali
početak dvadeset prvog veka, taj tehnološki skok je možda nešto još
uzbudljivije, ali to mogu samo da naslućujem. Imam poverenja u tu decu,
apsolutno.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<b>Često čujemo sa današnjih distanci, da je vrijeme socijalizma
bilo represivno po slobodarski duh, i da je avangarda bila po defaultu
biti samo protiv toga i završiti u zatvoru. Kako gledate na taj period u
odnosu na današnju slobodu?</b><br />
U krivičnom zakonu više ne
postoji verbalni delikt, dakle, država vam ne može suditi zbog reči, ali
zato vam može suditi ulica, brojni su primeri. Šta je bolje, šta je
gore? Država vas je slala u zatvor, ulica vas šalje na onaj svet.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<b>Izjavili ste često da je Novi Sad zaslužan za vašu umjetnost.
Kako gledate na taj grad danas. I šta po vašem mišljenju on ima danas
da ponudi i kreativnom i umjetničkom smislu?</b><br />
Nema vam
ponuditi ništa, to je jedan propali uništeni grad, bolje reći mesto.
Uništen je u kulturnom i posebno u arhitektonskom smislu, što je
posledica centralizovane vlasti, tzv. duboke države. Grad će nositi ovu
ružnoću još sledećih dvesta godina za šta mi Novosađani nismo krivi,
jednostavno, ne odlučuješ ni o čemu, niko te ništa ne pita, o svemu
odlučuju ljudi koji ne žive ovde. Za moju književnost presudno je
iskustvo pedesetih i šezdesetih godina prošlog veka. Dakle, u pitanju je
arheologija. Novi Sad je tada imao nešto autentično, ali je to izgubio.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<b>Bendove La Strada i Luna mnogi smatraju kultnim, što su dokazali koncerti. Kako gledate na taj vaš muzički izraz?</b><br />
Uvek
sam bio jako vezan za muziku, kako za rokenrol, tako i za tzv. klasičnu
muziku. Da nije bilo istrajnog, pre svega, slušanja klasike, teško da
bi bilo nešto od moje književnosti. Naravno, nas je rokenrol interesovao
kao umetnost a ne kao zabava, videli smo tu mogućnost da se umetnički
izrazimo, zbog toga smo i ostali na nivou kulta, to je, ipak muzika za
posvećene, odabrane, nije to muzika za svačije uši. Ne uznosim se, svako
može da razume tu umetnost samo ako se malo potrudi, ako ima
strpljenja. Novi talas je u rokenrolu bio nešto sasvim izuzetno, vrlo
srećan trenutak. Ima dosta onih koji se ne bi složili: Bora Đorđević je
jednom prilikom rekao da je novi talas septička jama rokenrola. Zbilja
žalosno.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<b>Uspon desnice na svjetskom nivou je sve izraženiji. U čemu
bismo mogli naći sredinu? Šta može danas činiti sredinu, koja je to
snaga, ili pak manjina?</b><br />
Iako sam demokratski orijentisan,
mislim da više nema podele na levo i desno, desno je levo i levo je
desno. Globalno problem je patrijarhalni svetski poredak. Dok se tu
nešto ne promeni ništa neće valjati, rat će biti mera svega kao kao što
je i uvek bilo. Očevi, tj. otadžbine ne mogu bez toga. Patnja! Veliko
deo čovečanstva živi bedno. Religije su kao konfesije propale, bave se
politikom a to je nedopustivo. No, možda će nas tehnologija definitivno
sve ujediniti, čovečanstvo će govoriti jednim jezikom, nacije će
nestati, to je izvesno i to je jako dobro, čovečanstvo će se okrenuti
univerzumu sa jednim presudnim temeljnim pitanjem. Verujem da nam se
svima piše radost, kako je rekao Artur Rembo. Ili Betovenova, tj.
Šilerova Oda radosti.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<b>Koga od vaših savremenika cijenite kao umjetnika, a ko vas je razočarao?</b><br />
Ne
mogu da kažem koga najviše cenim, ili volim, pošto bih onda možda nekog
povredio. Niko me nije razočarao u svetu umetnosti, pokušavam da
razumem svakog umetnika, neuspeh je jako teška stvar, sam se sa tim
borim, svestan sam svojih promašaja, svoje uniženosti. Uložite ceo svoj
život u nešto i na kraju ništa, ćorak. To su moje strašne sumnje. Možda
sam sam sebe najviše razočarao.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<b>Pisali ste i prozu i poeziju. Šta vam je bliže, da li naracija ili emocija?</b><br />
Počeo
sam sa pisanjem pesama, to mi je primarna vokacija. Ali nisam se
proslavio. Imao sam pedeset godina kada sam počeo da pišem prozu, dakle
dosta kasno. Ali ostao mi je taj pesnički refleks. Što se tiče naracije
nisam naročito maštovit, a posebno sam slab u dramatizaciji, ne umem da
pišem dijaloge, više pripovedam, što je pomalo staromodan koncept. Pošto
sam pisao tzv. jezičku poeziju logično je bilo da u prozi budem
tekstualista, dakle, prevashodno se bavim tekstom, tražim formu kroz
tekst, pokušavam da ga uobličim, što često ne daje rezultat, otima se,
sve ostane na tri ćoška, asimetrično je. No, i to je neka estetika.
Ipak, treba reći da sam ja u suštini diletant, talentovani amater, ne
znam zanat. U Srpskoj književnosti ne predstavljam ništa, ja sam Kaspar
Hauzer srpske književnost, ne znam ni ko sam, ni odakle sam. Činjenica
je da sam polupismen, ali imam suprugu koja je profesionalni lektor.
Čitao sam vrlo malo, moja omiljena knjiga je “Pale sam na svijetu”, to
je prva knjiga koju sam pročitao.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Preuzeto sa portala <a href="http://bucanpas.com/mulj2/index.php/news-2/item/4824-slobodan-tisma-mozda-ce-nas-tehnologija-definitivno-sve-ujediniti" target="_blank">BUCANPAS</a></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
</div>
</div>
Arturhttp://www.blogger.com/profile/08214074403847446800noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2347334016726806456.post-21886886606289505922018-12-23T04:39:00.003-08:002018-12-23T07:15:34.766-08:00PUT U BUDUĆNOST 2 - Novi Sad<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<br /></div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<iframe allowfullscreen="" class="YOUTUBE-iframe-video" data-thumbnail-src="https://i.ytimg.com/vi/KGaYl0D-W7E/0.jpg" frameborder="0" height="266" src="https://www.youtube.com/embed/KGaYl0D-W7E?feature=player_embedded" width="320"></iframe></div>
<br />
<br />
<br /></div>
Arturhttp://www.blogger.com/profile/08214074403847446800noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2347334016726806456.post-63860577067423395802018-11-25T03:08:00.003-08:002018-11-25T03:38:59.952-08:00<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://2.bp.blogspot.com/-qp0jvcujzEs/W_qCBYV7NSI/AAAAAAAAAQU/arpAfE5_Fy0RcUyDKRPyhGvRfnKsg-ycACLcBGAs/s1600/42160627_263522214369634_7935011431513063424_n.jpg" imageanchor="1" style="margin-left: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1143" data-original-width="1600" height="285" src="https://2.bp.blogspot.com/-qp0jvcujzEs/W_qCBYV7NSI/AAAAAAAAAQU/arpAfE5_Fy0RcUyDKRPyhGvRfnKsg-ycACLcBGAs/s400/42160627_263522214369634_7935011431513063424_n.jpg" width="400" /></a></div>
<br />
Na slici s leva na desno:<br />
<div style="text-align: left;">
Mirko Radojičić, Slavko Bogdanović, Miroslav Mandić, Slobodan Tišma<br />
<br />
</div>
</div>
Arturhttp://www.blogger.com/profile/08214074403847446800noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2347334016726806456.post-80319090652428810742018-11-19T04:59:00.000-08:002018-11-19T04:59:19.468-08:00KONCEPTI (1972)<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://4.bp.blogspot.com/-ZIIxUjGRE9s/W_KzLJwmVbI/AAAAAAAAAQA/xPIk_2YIcCU5l2CdmREhLKIVlYZkfbsyQCLcBGAs/s1600/6.%2Bslobodan%2Btisma%252C%2Bkoncepti%2B1972.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1114" data-original-width="1600" height="277" src="https://4.bp.blogspot.com/-ZIIxUjGRE9s/W_KzLJwmVbI/AAAAAAAAAQA/xPIk_2YIcCU5l2CdmREhLKIVlYZkfbsyQCLcBGAs/s400/6.%2Bslobodan%2Btisma%252C%2Bkoncepti%2B1972.jpg" width="400" /></a></div>
<a href="https://1.bp.blogspot.com/-d2qtkQSqdow/W_KzSBVO6zI/AAAAAAAAAQE/lotoe0fcZfQB2BIgwn2td5dw583_T7QawCLcBGAs/s1600/57381529be070155e40b02a9e414a2c4.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="489" data-original-width="1000" height="195" src="https://1.bp.blogspot.com/-d2qtkQSqdow/W_KzSBVO6zI/AAAAAAAAAQE/lotoe0fcZfQB2BIgwn2td5dw583_T7QawCLcBGAs/s400/57381529be070155e40b02a9e414a2c4.jpg" width="400" /></a><br />
<br />
<br /></div>
Arturhttp://www.blogger.com/profile/08214074403847446800noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2347334016726806456.post-90869075441277221312018-11-18T03:54:00.000-08:002018-11-18T04:00:05.666-08:00ZOVEM SE KTRBRT<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Sinoć sam krenuo u šetnju Bulevarom narodnog poslanika i ubice, koji
ima čak i spomenik u centru Đurvideka. Išao sam u pravcu zapada. Sunce
se spuštalo. Inače, hodam utvrđenom putanjom kojom izbegavam susrete sa
poznatim ljudima. Putanja ima oblik oštrog slova S. U daljini, na
autobuskoj stanici, prekoputa Železničkog parka, primetio sam u
zalazećoj svetlosti, u zlatu vremena, utvaru, prijapa. Bio je to mali
ćelavi čovek sa retkom riđom bradom. Okrenuo sam se za sto osamdeset
stepeni i počeo žurno da veslam nazad u pravcu kuće, ali sam pomislio da
to nije dobro, pošto je prijap sigurno primetio moje uzmicanje. Dakle,
vratio sam se, prošao sam pored njega, dok me je on uporno posmatrao.
Pomislio sam: Više se ne šetam ovim bulevarom. Ali danas sam zaboravio
na to i opet sam krenuo u šetnju Bulevarom narodnog poslanika. Odjednom,
opet sam video u daljini na istom mestu prijaška. Ipak, nastavio sam da
napredujem, ali brzo sam shvatio da je to ustvari Srba B., bivši
rok-muzičar koji je već duže vremena “s uma sišavši”. Primetio me je
izdaleka i cerio se, zapravo, radovao se da me vidi. Čim sam mu prišao
počeo je sa salvama potpuno nerazumljivih rečenica. Nisam hteo da ga
naprasno otkačim. Prekinuo sam ga pitanjem: Ko ti kuva ručak? Na šta je
on dao sasvim razumljiv odgovor: Keva mi skuva nešto. Pitao sam ga da li
mu je vrućina, što se tako natruntao, bio je obučen kao da je neki
zimski dan. Inače oko njega se širio karakterističan težak vonj koji
obično odaju skitnice. Odgovorio je: Nema veze, sad ću čim stignem kući
da se bućnem. Pitao sam ga od čega žive on i keva. Rekao je da im je
ostala neka penzija od ćaleta. A šta je sa njim bilo? Kaže: Na Vikendici
u Fruškoj Gori strelom je ubio nekog čoveka, posle je umro u zatvoru.
Čudno, na istom ovom mestu gde smo stajali, pre nekoliko godinam
ustreljen je neki mladić, verovatno sa prozora neke od susednih kuća.
Ubica nikada nije pronađen. Pomislio sam: Srbino ludilo je posledica
usamljenosti, nedostatka komunikacije. Haos u njegovoj glavi se prekida
suvislim pitanjem, koje ga osvešćuje. Narodni poslanik na čijem smo
bulevaru stajali, dobro je to znao. Kada je bio u opasnosti da postane
“s uma sišavši”, jednostavno, lišio je života onog koji je svojom pričom
pretio da stvori haos u njegovoj glavi. Zdrav postupak. Seksualna afera
kao sredstvo da se diskredituje politički protivnik je razrešena
krajnjim činom, tj. sredstvom. Na ivici ludila. Ekstremni politički
činovi koji odlučuju o sudbini jednog čoveka ili sudbini na hiljade
ljudi, svejedno, uvek su na ivici ludila ako i nisu već samo ludilo.</div>
<div style="text-align: justify;">
Danas sam pomislio kako ispisujem ove crtice iz svakodnevlja, gomilam
materijal sa nadom da će se javiti neka ideja kojom ću objediniti
tekst u celinu. Dakle, ovo jeste neka vrst nenamernog lova na ideju, na
formu. Ali šta će mi ta ideja? Pa počeo sam ovo pisanje sa namerom da
relativizujem naraciju i likove kako bih oslobodio čitaoca, kako bih ga
oslobodio terora autoriteta. Čak i kulturno najuzvišeniji i
najosvešćeniji ljudi ne mogu da se osveste i da se oslobode potrebe za
autoritetom. Šteta! Treba samo da nastavim da tumaram. Ali ako se pojavi
ideja celine teško da ću joj odoleti. Zašto je to tako? Ne znam. Ipak,
za očekivati je da se ona neće pojaviti. Ako se ideja ipak pojavi, tekst
je propao. Sada pokušavam da prebacim ceo tekst u buduće vreme da bih
neutralisao utisak da se radi o nekoj vrsti dnevnika, pošto ne želim da
pišem dnevnik, to mi apsolutno nije bila namera. Ipak, jedina dva
autoriteta kada je domaća književnost u pitanju, mislim pre svega na
prozu, su Danilo Kiš i Aleksandar Tišma. Kiša nikada nisam sreo, čak ni
na ulici, iako je on često dolazio u Novi Sad. Tišmu sam poznavao. On mi
je čak objavio prve pesme u Letopisu gde je bio urednik. Ja sam inače
slabo šta čitao, od Kiša sam pročitao samo Grobnicu za Borisa
Davidoviča, a od Tišme romane Za crnom devojkom i Sečaj se večkrat na
me… dakle, prvi i poslednji Tišmin roman. Moj prijatelj Miroslav Mandić
se intenzivno družio sa Tišmom, iskreno je voleo i poštovao Šacu, kako
su Tišmu zvali svi njegovi prijatelji. Tišma se povremeno raspitivao i
za moje zdravlje. Miroslav mu je između ostalog bio i glavni izvor
informacija. Ali voleo je da se druži sa Miroslavom, pošto je ovaj umeo
da mu postavlja prava pitanja i da ga tako pokreće da razmišlja i da
govori. Kada sam sredinom devedesetih objavio moju prvu zbirku pesama,
Tišma se zainteresovao i Miroslav, koji je inače bio i izdavač te
knjižice u ediciji Ruža lutanja, mu je dao jedan primerak. Pošto je
pročitao pesme, Tišma je rekao Miroslavu da je njegov doživljaj ravan
nuli, da on misli da tu nema ničega. Onda mu je Miroslav predložio da mu
u jednoj šetnji on čita moje Marinizme. Šetali su se kejom pored Dunava
i Miroslav mu je pročitao celu zbirku. Dok su se oni šetali kejom, ja
sam se šetao šumicom, dole uz samu obalu Dunava. Naravno, tog trenutka
oni to nisu znali. Kada je Miroslav završio, Tišma mu je rekao: Sada
kada vi ovako čitate, sve mi izgleda drugačije, mislim da nisam bio u
pravu kada sam rekao da tu nema ničega. Posle izvesnog vremena Miroslav
je predložio Tišmi da napravimo jedno književno veče u Petrovaradinu, u
Kafe galeriji, koje bi se zvalo “Trišma”: tri Tišme zajedno, Aleksandar,
njegov sin Andrej i njihov daleki rođak Slobodan. Pristao je. Naravno,
Adrej i ja smo takođe pristali. U međuvremenu, informacija o tom
upriličenom književnom događaju je nekim privatnim kanalima procurila.
Zvala me je telefonom gospođa Radmila Gligić, urednica Trećeg programa
Radio Beograda i pitala da li može da dobije plakat. Rekao sam joj da
neće biti problema, ali uskoro me je Miroslav obavestio da je Aleksandar
Tišma izričito zabranio plakatiranje i bilo kakvo oglašavanje dotične
knj. večeri. Da ne razočaram gospođu Gligić, na kompjuteru sam grafički
obradio neki plakat, izvukao ga na štampaču i poslao na adresu Trećeg
programa. Naravno, uskoro smo održali to knj. veče, tj. poslepodne.
Međutim ja sam napravio gaf, umesto da čitam pesme iz Marinizama, čitao
sam prozne odlomke iz mog još neobjavljenog pesničkog dnevnika, što se
Tišmi nije svidelo i na čemu mi je otvoreno odmah na licu mesta zamerio.
Taj moj dnevnik nazvan “Blues diary” će biti objavljen nekoliko godina
kasnije takođe u Ruži lutanja i dovešće opet do malo nelagodnosti.
Naime, iste te godine je izašao i Tišmin veliki Dnevnik, na oko hiljadu
strana. Kada je čuo od Miroslava da je izašao i moj pesnički dnevnik,
poručio mi je da mu lično donesem tu knjižicu, radilo se zaista o
knjižici od nekih sto šezdeset strana. Koliko sutradan sam ga posetio u
njegovom kabinetu u Akademiji. Pošto sam osećao nekakvu tenziju, odmah
sam prešao na stvar i razbio sve njegove sumnje, rekao sam mu: Znate,
ovo je mali pesnički dnevnik koji se ne bavi stvarnim događajima, to je
samo jedna zbirčica lirskih impresija i razmišljanja jednog usamljenog
šetača pored Dunava. Osetio sam da mu je trenutno laknulo. Posle sam mu
čak napisao i posvetu i poklonio sirotu knjižicu, koju on sigurno nikada
nije ni otvorio i koja je verovatno završila u kontejneru za đubre,
pošto je poznato da je Tišma bacao knjige koje je dobijao na poklon. Bar
to tvrdi Laslo Blašković u svom romanu “Adamova jabučica”. </div>
<div style="text-align: justify;">
Prolazeći danas pored knjižare Bulevar-books, u izlogu sam ugledao
knjigu “Vere i zavere”. U trenutku kao da me je nešto štecnulo. Na
koricama iznad naslova mnogo većim slovima stajalo je samo Tišma, bez
imena autora. Kud god se okrenem to Tišma me zvizne po sred čela, da
nisam u angsioznoj neurozi zbog sopstvenog prezimena? Ili je u pitanju i
nešto gore, paranoja? U ostalom, ko sam ja? Niko! Pomislio sam: Ovo
više neće moći ovako, pored prezimena moraće da se piše i ime. Poslaću
mog advokata izdavaču, dakle, Bori Babić, ili nosiocu autorskih prava,
dakle, Andreju Tišmi. Ipak sam ja nekakav pisac, deset nagrada, između
ostalih i Ninova. Šta meni treba da mi prilaze ljudi sa tom knjigom na
potpis? Molim, koliko je njih kupilo tu knjigu misleći da sam ja
Aleksandar Tišma. Prema tome, dužni su mi i novac. Ne znam tačno kakva
su moja prava, ali videćemo. Moram zvati mog prijatelja, advokata
Vujketa Vujičića. Ali dok sam se vraćao kući već sam se ohladio.
Pomislio sam: Koliko sam sujetan? A nešto ovamo izigravam frajera. Samo
mi još treba da se ponižavam, da mi se ljudi smeju. Progutaj to i ćuti,
zaboravi. Veliko je pitanje da li je taj problem korišćenja imena uopšte
regulisan u zakonu na pravi način. Naravno, negde na Zapadu, u Evropi
to ne bi moglo tako. Ali ovde sve može. U ostalom, ko mi je kriv što se
ne prezivam … ovaj, kako se danas zovem?: Ktrbrt! Kada sam se već
približio kući čuo sam da me neko viče iz bašte nekog restorana na
bulevaru. Bili su to Laslo Vegel i njegova supruga. Zvali su me da
sednem malo sa njima ali sam im rekao da se žurim na ručak, da me Jasna
čeka. Dok sam stajao izmenili smo nekoliko rečenica. Bili su kod lekara u
dežurnoj ambulanti. Vegel je imao neki virus. Nismo trebali da se
rukujemo, ali sad je bilo gotovo, šta je tu je. Oprostio sam se od njih i
požurio kući. Setio sam se kako je Vegel bio veliko prijatelj sa Tišmom
koji mu je bio čak neka vrst mentora. Šta bi mi on rekao kada bi saznao
za taj moj problem sa imenom. Teško da bi imao razumevanja, pošto je on
jedan od onih koji smatraju da Aleksandar Tišma ima licencu na to
prezime. Ipak, od kada sam počeo da se igram sa tim imenima kao da sam
se relaksirao. Svest o tome da sam niko i ništa ili da mogu biti bilo ko
je tako oslobađajuća. Ali šta će mi ta igra? Pa u tome je suština, taj
problem identiteta i njegova relativizacija. Svi autoriteti padaju,
smešni su. Sada se osećam sasvim opušteno pred nekim mudonjama. Otvoreno
govorim o svojim slabostima, o svojoj ništavnosti, ja koji sam dobio
deset nagrada za moju umetnost. Nisam završio ništa, ne znam ni jedan
strani jezik, polupismen sam, pročitao sam desetak knjiga u životu, ali
dobio sam Ninovu nagradu. Na sve strane govorim da je ti čista sreća.
Komentar uglednih mudonja je da je to velika sramota za srpsku
književnost. Ali taj problem identiteta je jedino čime mogu da se bavim,
moja persona. Meni je to jedino važno.U istoriji me nigde nema, na
sreću, nisam bio u ratu, nikog nisam ubio i niko me nije ubio. Ali još
uvek sam živ. Kada je bila stogodišnjica sarajevskog atentata dao sam
intervju za novosadski Dnevnik. Pričao sam o tome kako je moj otac rođen
na dan sarajevskog atentata, da je deda nekoliko meseci kasnije bio
mobilisan i poslat u Galiciju na Ruski front, gde su ga Rusi ubili iz
snajpera. Dogodilo se to jedne noći na obali reke Zlote Lipe, kada je
pokušao da zapali cigaretu. Ostao je u onom čuvenom kupusištu o kojem je
Crnjanski pisao u Dnevniku o Čarnojeviću. Baba je posle dobila
odlikovanje za odanost Caru. Sutradan pošto je intervju izašao, neko mi
je na parkingu ispred kuće skinuo tablice sa automobila. Dakle, još uvek
sam u istoriji. Ipak?! Početkom devedesetih ili sredinom, ne sećam se
više, zvao me je telefonom Aleksandar Tišma. Rekao mi je da on i Sonja
odlaze u Francusku. Pomislio sam šta ja imam sa tim i zašto mi sad to
govori. U svakom slučaju, jasno mi je bilo da me je pozvao sa nekim
razlogom. Problem je bio što su imali pun frižider hrane koju je Sonja
kupila u Segedinu. Da ne bi bacili tu hranu u đubre, predložio mi je da
je ja preuzmem, u pitanju su bili razni suhomesnati proizvodi i sirevi.
Hteo je da mi učini dobro delo, vremena su bila oskudna. Ali ja sam mu
odgovorio da je ne jedem te stvari, već sam nekoliko godina bio na
makrobiotici. On nikako nije mogao to da shvati, insistirao je da mi to
uruči. Ali ja sam bio uporan u odbijanju. Nije mi padalo na pamet da to
primim. Da li sam bio ohol? Ipak, Jasna i Filip su mogli uživati u
kulenu i ementaleru. U to vreme moj otac nije više bio među živima,
inače, izuzetno je poštovao Tišmu od koga je bio stariji ravno deset
godina. Sredinom šezdesetih bili smo pretplaćeni na Letopis i zajedno
smo čitali Tišmin roman “Za crnom devojkom” koji je izlazio u
nastavcima. Ja sam u to vreme bio gimnazijalac i veoma mi se svideo
roman, posebno atmosfera severa Vojvodine, Senta, gde se roman događa.
Otac je bio takođe oduševljen. Imao je samo jednu malu zamerku, rekao mi
je: Tišma je malo preterao sa seksom. Otac se interesovao za umetnost,
ali bio je čovek starog kova, uostalom kao i Tišma kome se, na primer,
nije sviđalo što se Kiš oblači u džins i što je pustio kosu, jednom
prilikom je to rekao Miroslavu Mandiću. Inače, otac je bio karlovački
đak, pre drugog svetskog rat završio je pravni fakultet u Beogradu i
radio je kao advokatski pripravnik u Pančevu. Kada je izbio rat,
stanovao je kod jedne Jevrejke, učiteljice, kao podstanar. Jedne noći
došli su policajci i odveli su tu ženu. Ona je stravično zapomagala,
molila je oca da je zaštiti, ali on je samo prestravljen sve posmatrao,
nije smeo da pisne. Doživeo je veliko poniženje. Nije zapravo jasno u
kakvim je on odnosima bio sa tom ženom. Možda mu je ona bila nešto više
od stanodavke. U svakom slučaju, mislim da je taj događaj nešto što je
presudno obeležilo njegov život. </div>
<div style="text-align: justify;">
Prepodne sam na Drugom programu slušao emisiju “U prvih pet”. Gost je
bio profesor Aleksandar Jerkov. Setio sam se jedne situacije od pre
nekoliko godina u Narodnoj biblioteci Srbije kada sam primio nagradu za
najčitaniju knjigu. Posle ceremonije predaje nagrade, na banketu dok sam
stajao sa Jerkovim prišao mi je direktor Kulturnog centra Novog Sada
Andrej Fajgelj da mi čestita. Međutim, ja sam odbio pruženu ruku, što je
Fajgelja uvredilo. U trenu tu se stvorio i izraelski ambasador koga je
Fajgelj imao običaj da svuda vodi sa sobom. Situacija je bila napeta
tako da se ambasador, valjda u nameri da me odobrovolji, zaleteo na mene
i počeo da me obasipa čestitanjem, naravno, na engleskom jeziku. U
trenutku sam primetio da se Jerkov zacrveneo u licu i počeo da se
osmehuje sa nekom nelagodom. Za njega nije bio problem što sam uvredio
Fajgelja koji, uzgred budi rečeno, govori petnaest jezika, bar tako se
priča. U stvari, Jerkov je znao da ja ne govorim engleski i bilo mu je
zbog toga neprijatno pred ambasadorom. To da dobitnik jedne tako ugledne
nagrade ne zna da govori engleski, beše žestoka blamaža za njegov
profesorski superego. Reagovao sam hitro obrativši se ambasadoru rečima:
Sori-aj-dont-spik-ingliš. Istog trenutka Jerkovu kao da je pao kamen sa
srca, crvenila je nestalo: ipak, nije baš da nema pojma, zna bar da
kaže da ne zna i to je nešto. Ambasador je onda rekao kako to i nije
važno što ne govorim engleski, kako je samo važno da umem dobro da
pišem, da znam jezik književnosti. Toliko sam razumeo. Rekao je isto ono
što je Jozef Hajdn odgovorio Mocartu kada je ovaj pokušao da ga
obeshrabri pred njegov put u London. Navodno, Mocart je rekao Hajdnu:
Kako ćete se tamo snaći kad ne znate engleski? Na šta mu je papa Hajdn
odgovorio: Ne brine me to, ja znam jezik muzike i to je jedino bitno. I
bio je u pravu. U Londonu je postigao veliki uspeh. Prihvatili su ga kao
naslednika Georga Fridriha Hendla. Ipak ovo poređenje u mom slučaju
nije baš adekvatno. Jezik književnosti je drugačiji od jezika muzike.
Veliko je pitanje da li ja poznajem dovoljno dobro jezik književnosti
pošto sam polupismen i u gramatičkom i u literarnom smislu. Ipak, ja
mogu iako sam polupismen da pišem roman a neko ko ne zna da ispisuje
notni tekst apsolutno ne može da komponuje simfoniju. Čuo sam da u
Francuskoj urednici po izdavačkim kućama, kad čitaju ponuđeno, čim
primete prve gramatičke greške, odmah bacaju tekst. Inače, u toj
radijskoj emisiji Jerkov je rekao za sebe da je frustrirani Srbin. Setio
sam se teksta Tatjane Rosić, ”Panika u redovima tj. Balkan, zemlja s
one strane ogledala”, objavljenog u tematskom broju časopisa Sarajevske
sveske, u kome je ona definisala nekoliko tipova subjektiviteta koji su
se formirali tokom devedesetoh na prostorima bivše Jugoslavije, između
ostalih “povređeni subjekt” i “uvređeni subjekt“, zapravo razgraničila
ih je. Frustrirani Srbin ili frustrirani Hrvat je tip “uvređenog
subjekta” koji nije pretrpeo nikakve stvarne povrede, ali je stalno
ogorčen i iz te pozicije postavlja određene zahteve, tj. nalazi se u
ulozi tužioca ili bolje reći onoga koji stalno optužuje drugu stranu.
Ili pak ćuti ali ostaje ogorčen, loše raspoložen. I upravo je taj
“uvređeni subjekt” najveće opterećenje i glavna prepreka da se prevaziđe
loše stanje u Srbiji i uopšte na Balkanu. Govoreći o toj knjizi
prilikom promocije u Bulevar-booksu uzeo sam za primer operu Parsifal
Riharda Vagnera da bih slikovitije predočio ovu Rosićkinu podelu na
povređene i uvređene. Inače, Parsifal pretstavlja hrišćansku paradigmu
zbog čega je Niče okrenuo leđa Vagneru. U operi pored Parsifala imamo
lik kralja Amfortasa koji je smrtno ranjen, dakle, na mukama je, ali
nikako da umre. Postoji bolan obred otvaranja Amfortasove rane, davanja
krvi kojom se puni pehar da bi se vitezovi pričestili i tako obnovili
zajedništvo, tj. etnos. Amfortas pokušava da to izbegne pošto prilikom
obreda trpi nepodnošljive bolove. Ali Amfortasov otac, stari kralj
Titurel ga opomonje na njegovu svetu dužnost patnje u intersu zajednice.
Upravo su Amfortas i Titurel ova dva tipa subjektiviteta. Amfortas bi
bio “povređeni subjekt” a Titurel “uvređeni subjekt”. I zapravo mi imamo
problem sa “uvređenim subjektom”, sa starim kraljem, deda Titurelom,
kao frustriranim Srbinom koji stalno nameće patnju i bol zarad očuvanja
etnosa.</div>
<div style="text-align: justify;">
Danas kada sam se vraćao sa pijace na raskrsnici kod Aleksandar
palate video sam opet čoveka u crnom odelu. Pomislio sam: Šta Zebald
radi u Novom Sadu? U svakom slučaju, bio sam ubeđen da je to neki
stranac i da je u Novom Sadu nekim važnim poslom. Iako, izgledao je
dokon i pomalo zbunjen. U nedelju sam pročitao pola romana “Šum vremena”
od Džulijana Barnsa. Ako je on jedan od najboljih svetskih pisaca, ja
sam onda sigurno najbolji u kaćkoj opštini. To je, u stvari, romansirana
biografija Dmitrija Šostakoviča, mog omiljenog kompozitora. Lepopis,
uredno očešljana štreberska proza. Iako ima pretenziju da pretstavi
prilike u Rusiji za vreme Staljinove vladavine, u romanu nema ništa od
tzv. istorijske dekonstrukcije, dobijamo samo stereotipno, već dobro
poznato prikazivanje staljinizma. Takve je knjige kod nas nekada pisao
Slobodan Selenić, apsolutno prohodno, čitljivo i ništa više od toga.
Šta je Barns u odnosu na Džona Barta? Bart zaista piše. </div>
<div style="text-align: justify;">
Kada sam se vratio iz šetnje, ušao sam u kupatilo i pogledao se u
ogledalu. Loše sam izgledao, ostario sam, stravično sam poružneo. Šta će
mi pisanje? Sve je to nepotrebno, logosa ionako nema, a nema ni
individualne pameti. Da li me pisanje može privesti Mudrosti? Ne
verujem. Biti lep, zračiti, to jedino ima smisla. Sam čisti eros. Čudno
je kako neki ljudi i u starosti sačuvaju dobar izgled, jednostavno,
starost im dobro stoji, dobro je nose. Inače, u šetnji sam išao
utvrđenom putanjom kojom izbegavam susrete sa poznatim ljudima. I zaista
nisam sreo nikoga poznatog.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br />
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Odlomak iz neobjavljenog romana <b>“Astal Tiš Riba Fiš”</b></div>
<div style="text-align: justify;">
Preuzeto sa portala <a href="http://www.sveske.ba/bs/content/zovem-se-ktrbrt" target="_blank">Sarajevske sveske</a><br />
<br />
</div>
</div>
Arturhttp://www.blogger.com/profile/08214074403847446800noreply@blogger.com1tag:blogger.com,1999:blog-2347334016726806456.post-61563341503267052842018-09-12T06:13:00.003-07:002018-09-12T06:13:33.088-07:00Viljuška puna ljubavi<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
S posla kad se vratim kući ja<br />
moja svest se lako raspada<br />
misli moje hrpa đubreta<br />
moje telo puno otrova<br />
Da kupiš cigare trebaju ti pare<br />
da kupiš pare trebaš cigare...<br />
Da kupiš, da kupiš, da kupiš da ljubiš<br />
Da ljubiš, da ljubiš, da ljubiš da kupiš<br />
S posla kad se vratim kući ja<br />
Moja svest se lako razmrda<br />
Misli moje drvo banana<br />
Telo moje puno otvora<br />
Da kupiš, da kupiš, da kupiš da ljubiš<br />
Da ljubiš, da ljubiš, da ljubiš da kupiš<br />
S posla kad se vratim kući ja<br />
Sa poda viljuška me pogleda<br />
U srcu mome ljubav nebeska<br />
U lavabou izdahnula<br />
Da kupiš gigaret trebaju ti pane<br />
Da kupiš pane trebaš landale,<br />
da kupiš landale trebaš...<br />
Da kurpiš, da kurpiš, da kurpiš da ljurbiš<br />
Da ljurbiš, da ljurbiš, da ljurbiš da kurpiš<br />
<br />
"<b>Viljuška puna ljubavi</b>"<br />
<b>tekst</b>: Slobodan Tišma<br />
<b>muzika</b>: Luka Stanisavljević</div>
Arturhttp://www.blogger.com/profile/08214074403847446800noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2347334016726806456.post-30720162886384656452017-12-24T14:00:00.000-08:002017-12-24T14:00:04.668-08:00Intervju: Luna me je spasila<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<!--[if gte mso 9]><xml>
<o:OfficeDocumentSettings>
<o:AllowPNG/>
</o:OfficeDocumentSettings>
</xml><![endif]--><br />
<!--[if gte mso 9]><xml>
<w:WordDocument>
<w:View>Normal</w:View>
<w:Zoom>0</w:Zoom>
<w:TrackMoves/>
<w:TrackFormatting/>
<w:HyphenationZone>21</w:HyphenationZone>
<w:PunctuationKerning/>
<w:ValidateAgainstSchemas/>
<w:SaveIfXMLInvalid>false</w:SaveIfXMLInvalid>
<w:IgnoreMixedContent>false</w:IgnoreMixedContent>
<w:AlwaysShowPlaceholderText>false</w:AlwaysShowPlaceholderText>
<w:DoNotPromoteQF/>
<w:LidThemeOther>sr</w:LidThemeOther>
<w:LidThemeAsian>X-NONE</w:LidThemeAsian>
<w:LidThemeComplexScript>X-NONE</w:LidThemeComplexScript>
<w:Compatibility>
<w:BreakWrappedTables/>
<w:SnapToGridInCell/>
<w:WrapTextWithPunct/>
<w:UseAsianBreakRules/>
<w:DontGrowAutofit/>
<w:SplitPgBreakAndParaMark/>
<w:EnableOpenTypeKerning/>
<w:DontFlipMirrorIndents/>
<w:OverrideTableStyleHps/>
</w:Compatibility>
<m:mathPr>
<m:mathFont m:val="Cambria Math"/>
<m:brkBin m:val="before"/>
<m:brkBinSub m:val="--"/>
<m:smallFrac m:val="off"/>
<m:dispDef/>
<m:lMargin m:val="0"/>
<m:rMargin m:val="0"/>
<m:defJc m:val="centerGroup"/>
<m:wrapIndent m:val="1440"/>
<m:intLim m:val="subSup"/>
<m:naryLim m:val="undOvr"/>
</m:mathPr></w:WordDocument>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 9]><xml>
<w:LatentStyles DefLockedState="false" DefUnhideWhenUsed="true"
DefSemiHidden="true" DefQFormat="false" DefPriority="99"
LatentStyleCount="267">
<w:LsdException Locked="false" Priority="0" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Normal"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="heading 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 7"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 8"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="9" QFormat="true" Name="heading 9"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 7"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 8"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" Name="toc 9"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="35" QFormat="true" Name="caption"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="10" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Title"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="1" Name="Default Paragraph Font"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="11" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Subtitle"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="22" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Strong"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="20" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Emphasis"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="59" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Table Grid"/>
<w:LsdException Locked="false" UnhideWhenUsed="false" Name="Placeholder Text"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="1" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="No Spacing"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" UnhideWhenUsed="false" Name="Revision"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="34" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="List Paragraph"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="29" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Quote"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="30" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Intense Quote"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 1"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 2"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 3"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 4"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 5"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="60" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Shading Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="61" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light List Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="62" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Light Grid Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="63" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 1 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="64" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Shading 2 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="65" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 1 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="66" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium List 2 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="67" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 1 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="68" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 2 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="69" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Medium Grid 3 Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="70" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Dark List Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="71" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Shading Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="72" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful List Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="73" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" Name="Colorful Grid Accent 6"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="19" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Subtle Emphasis"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="21" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Intense Emphasis"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="31" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Subtle Reference"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="32" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Intense Reference"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="33" SemiHidden="false"
UnhideWhenUsed="false" QFormat="true" Name="Book Title"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="37" Name="Bibliography"/>
<w:LsdException Locked="false" Priority="39" QFormat="true" Name="TOC Heading"/>
</w:LatentStyles>
</xml><![endif]--><!--[if gte mso 10]>
<style>
/* Style Definitions */
table.MsoNormalTable
{mso-style-name:"Table Normal";
mso-tstyle-rowband-size:0;
mso-tstyle-colband-size:0;
mso-style-noshow:yes;
mso-style-priority:99;
mso-style-parent:"";
mso-padding-alt:0cm 5.4pt 0cm 5.4pt;
mso-para-margin-top:0cm;
mso-para-margin-right:0cm;
mso-para-margin-bottom:10.0pt;
mso-para-margin-left:0cm;
line-height:115%;
mso-pagination:widow-orphan;
font-size:11.0pt;
font-family:"Calibri","sans-serif";
mso-ascii-font-family:Calibri;
mso-ascii-theme-font:minor-latin;
mso-hansi-font-family:Calibri;
mso-hansi-theme-font:minor-latin;
mso-fareast-language:EN-US;}
</style>
<![endif]-->“Sumnjam u izvesnost novosadskog koncerta “Lune” 1. aprila
zato što moramo da se navežbamo. Bale (Zoran Bulatović, prim.aut) će doći 22.
marta i imamo nekih osam dana. To nije tako malo vremena, problem je što imam
70 godina, apsolutno ne pevam godiama, ne sviram gitaru. Pitanje je u kakvoj
sam kondiciji, da li ću moći da izdržim. Ali ja sam obećao, pošto nisam želeo
da ih razočaram. Malo je nezgodno najavljivati koncert, ljudi će doći, ne znam
kakva je situacija oko karata, da li se naplaćuje ulaz…” govori nam književnik
i umetnik Slobodan Tišma, dok ga podsećamo da su bile besplatne i mnogo važnije
– razgrabljene do podneva.
<br />
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
Ah, znači besplatno. Ipak je to promocija monografije o
„Luni“, to je bitno i to će sigurno biti. Pride bi trebala da bude ta svirka,
pola sata, nekih pet, šest stvari, ako uspemo da se navežbamo. Za Baleta,
Firčija (Ivan Fece)<span style="mso-spacerun: yes;"> </span>i Minu (Jasmina
Petrušić) to neće biti problem, biće u top formi, ali da li ću ja moći da pevam
je pitanje. Mina će sigurno pevati „Okean“, te stvari u koje ja ne mogu da se
petljam. Problem je što „Luna“ ima bek vokale koji su jako važni, za nas su
govorili da smo jugoslovenska grupa sa najboljim bek vokalima, Mina i Bale
stravično to odrađuju, to su ludačke linije i to je vrednost. Ja samo
recitujem.</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<b>
</b><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b>Koliko je svirka vaša iskrena potreba ili je deo šire
kampanje i motiva?</b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
Imam obavezu i odgovornost prema članovima benda, ipak su
puno učinili za mene, bez obzira na svađu i razlaz na kraju. To nema veze, ipak
smo proživeli četiri divne godine. Oni su mene spasli, ko zna šta bi sa mnom
bilo, da li bih uspeo da se bavim umetnošću. Oni su mi pomogli da preživim.
Između nas je postojala velika empatija, ljubav, zaista smo se voleli. Bio sam
puno stariji i ipak su me prihvatili, i pored zezanja „deda“, tu nema vređanja,
bilo je dobronamerno.</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b>Zašto ste se posvađali?</b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
Bale i ja smo se posvađali oko autorstva. Priznajem, ja sam
kriv, ispao sam matora budala. Bio sam frustrirani, propali pesnik i video sam
utehu u bavljenju muzikom i rokenrolom i krenuo je neki uspeh „Lune“. Onda sam
se napalio da sam ne znam ko i onda je počelo „šta je ko napravio“, pitanje
autorstva, što je bilo besmisleno. Razumem da je Baletu bilo stalo, puno je
uložio i „Luna“ je sigurno više njegov projekat nego moj. Ja sam imao „La
Stradu“, gde sam plasirao autorski rad. Ovde nije bilo razloga za to. Trebalo
je da pređem preko toga i prihvatim njegove zahteve, a ne da delimo
instrumentalnu muziku, vokalnu muziku, gluposti.</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b>Rekli ste da je s Baletom ipak bilo teško izaći na kraj?</b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
Uz monografiju se dobija album „Nestvarne stvari“.
Najvrednija je muzika, instrumentalna pre svega, to je Baletov rad pre svih.
Izvanredno je urađeno, majstorski. Firči ga uvek optužuje da je bio diktator,
ali to je najvrednije. Ti aranžmani, to je ozbiljan umetnički rad. Ne pravim se
sada važan, moj doprinos je minimalan, moji su tekstovi hajde da kažemo, a
nisam zadovoljan ni sa tekstovima. Pravljeni su programski, znao sam tačno šta
treba da uradim, kakav tekst muzika zahteva. To je različito od onoga što sam
pravio za La Stradu, koja je bila više moj osećaj, ovo je bila nova psihodelija
i to je koliko-toliko pasovalo.</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b>U redu, ali usuđujem se reći da je danas klasika.</b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
Neki nivo ima sigurno. Ipak, tekstovi nisu ništa posebno u
odnosu na muziku koja je izvanredna.</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b>Oprostite, skromnost je lepa ali je istina lepša.</b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
Nemam problema s tim. Od sujete sam oslobođen, meni to više
ništa ne znači. Jako ih volim i osećam obavezu da to uradim, kao što sam morao
da pomognem i Egzitu. Problem grupe je bila disproporcija, oni su bili izuzetno
potkovani muzički, a ja sam bio amater, diletant. To nije skromnost, nego
činjenica.</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b>Kada ste dobili Ninovu nagradu za roman „Bernardijeva soba“,
jedan od predloga Olje Bećković za Utisak nedelje bio je TV prilog u kom
sumnjate u svoje kvalitete i pitate se da li ste zaslužili nagradu.</b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
Pa da, ne možeš nikada biti siguran.</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b>Opet, ne sećam se kada sam poslednji put video takav manir
na javnoj sceni.</b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
Nemam ja problema. To je neka zrelost. Kada čove prođe neke
stvari. Imao sam unutrašnja previranja, sazrevao, imao velikih kriza, svašta
doživljavao. Operisan sam od sujete, stvarno.</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b>Šta nam to govori o društvu, da je predlog za Utisak nedelje
vaša prosta ljudska, suzdržana izjava?</b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
Zato što se zna šta su nagrade. Možeš da zamisliš kolika je
sujeta književne persone u književnom svetu, koji drže do toga, koji pate da se
okite nagradom. Pisci ceo život pišu da bi dobili Ninovu nagradu, to im je
kruna karijere i onda je ne dobiju, razbole se i umru. Neki su stvarno umirali,
da ne spominjem ko. Uopšte nisam očekivao da ću je dobiti. Ja sam čovek
margine, živim u katastrofalnim materijalnim uslovima, nikada ništa nisam dobio
ni od koga, tako sam navikao, snalazim se. U književnom svetu nemam nikave
iluzije da nešto predstavljam, da gradim personu, kao, ja sam neki ugledni
pisac. Normalno, nisam ja Aleksandar Tišma, to je svima jasno. On je čovek bio
akademik, ugledan „matičar“, dobio isto Ninovu nagradu. I ja sam je dobio, kako
je do toga došlo, to je stvar sreće. Ljudi misle da tu odlučuje samo kavalitet,
to nije tačno.</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b>Osim žirija, nekada je važno i da su drugi manje loši?</b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
Dobro, kada odaberu uži izbor romana oni moraju biti
koliko-toliko dobri. Kada ti da kažeš koji je od šest romana najbolji, to je
stvar afiniteta. Čak je i lik dosta bitan, neki animozitet ili simpatije koje
član žirija možda ima prema autoru. To je stvar sreće i šta sad.</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b>Ne bih bio novinar da vas ne pitam, da li ste i vi čuli
govorkanja u Novom Sadu da vam je nagrada dodeljena zbog pranja savesti i
popravljanja vašeg lošeg materijalnog položaja novcem od nagrade i boljom
prodajom, koju praktično garantuje Ninova nagrada?</b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
(smeh) Čuo sam to. Raznih priča je bilo, to uvek ide kada
neko dobije Ninovu nagradu. Kao, eto, sažalili su se na sirotog Tišmu pa su mu
dali nagradu da ga uteše i poprave mu materijalni status. Prvo, imao sam tu
nesreću da sam objavio knjigu u Kulturnom centru Novog Sada, koji nije nikakav
izdavač. Nisam mogao da očekujem da mi pomognu u smislu da prodam knjigu i
zaradim.</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b>Govorimo o periodu kada je direktor KCNS bio Laslo
Blašković, pre uprave iz Treće Srbije.</b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
Da. Spajić (Nebojša, preminuo jutro nakon intervjua,
prim.aut), koji je bio glavni urednik NIN-a predložio je da NIN preuzme prodaju
i da ide preko kioska. Onda je knjiga jeftinija i tiraž se nagura. Kažu da su
Filip David i Dragan Velikić prodali tako oko 50.000 primeraka. Međutim, bio je
problem investiranje u štampanje velikog tiraža. KCNS nije mogao da obezbedi
novac. Političari, onaj glavni, je obećao da će se novac obezbediti i to se
nije desilo. Laslo nije imao novac da plati štampanje i mogao je da izdrži samo
tih 10.000.</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b>Pričate o tadašnjoj gradskoj vlasti?</b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
Gradskoj i pokrajinskoj, to je sve povezano, neću imena da
spominjem. Oni su mene uvek prezirali, ja to znam, nema veze, i uopšte im nije
prijalo što sam dobio nagradu.</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b>Zašto?</b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
Zato što imaju svoje prijatelje umetnike koji su me uvek
mrzeli. To je u svakom gradu tako, nije to ništa strašno. Političari imaju, što
se kaže „do noge“ neke face novosadske iz umetničkog sveta, koji im sufliraju.
Političari nemaju pojma, to je činjenica, i moraju da imaju nekoga ko će da im
kaže „ovo je dobro, pogledaj to“ i onda oni na to padnu. To je razlog zašto
nisam dobio pare za štampanje.</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b>Da li vas je obradovalo što su ljudi gladni „Lune“?</b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
Lepo je to, ne znam šta da mislim. Meni je to malo kasno
stiglo. Čovek treba da bude popularan dok je mlad, dok mu nešto znači. Onda to
može da iskoristi. To godi, to je Eros, taj povratni fidbek, daješ nešto i
vraća ti se. Ja sam mator i više sam okrenut unutra, introspekcija i
razmišljanje.</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b>Optužuju me da sam mrzitelj zato što smatram da nekulturni
građani i vlast nisu zaslužili titulu evropske prestonice kulture 2021, vaš
stav?</b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
Moguće da nismo. Ne gledam tako na stvar, iz političkog
ugla. Ceo život sam proveo ovde, samo se ovde nisam rodio. Imam poseban odnos
sa Novim Sadom, moja umetnost je potpuno posvećena Novom Sadu. Milje, pejsaž,
sve što se događa u moj književnosti dešava se ovde. Mnogo toga je ovde
pohranjeno, patnje, radosti, tuge. Meni je drago zbog titule, možda si ti u
pravu, možda nismo zaslužili, možda nismo ni spremni.</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
Drago je i meni, ali građani ne glasaju, ne posećuju pozorište
i muzeje, zagađuju okolinu, dok izabrana vlast dodeljuje novac poslušnim
„kulturnjacima“, fiktivnim udruženjima građana, imenuje najgore da nam vode
kulturu i koliko prekjuče – bez najave i obrazloženja uklanja Remedov mural. Na
koncu, opravdano se bojim da će se fondovi za EPK trošiti nenamenski i
netransparentno.</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
To je uvek opasnost. Zato moramo imati institucije kontrole.
EU će davati novac, hoće da znaju za šta.</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b>Svesni ste kakve su nam institucije i kome daju novac?</b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
Nemam pojma oko para, veruj mi, nikada nisam aplicirao za
neki novac kod nekog fonda i nikada nisam dobio kinte. Ne razmišljam na taj
način.</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b>U manjini ste. Pare u kulturi dobijaju stranka, drugari i
familija.</b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
Pojma nemam. Nemam među političarima nikoga da me podrži.
Znam kako funkcioniše taj mehanizam ali s tim nemam nikakve veze. Imam deset
nagrada i sa tim ništa. Možda je neko za mene lobirao, bog zna, ali nisam imao
moćne prijatelje.</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b>Kada bi imali moć da odlučujete kako će Novi Sad dočekati
EPK 2021, šta bi uradili?</b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
Tražili su da im dam izjavu za televiziju tim povodom, rekao
sam da je Egzit bio presudan. A onda sam rekao da znamo ko je najzaslužniji pre
svih – Bojan Bošković, Rajko Božić i Aleksandra Kolar. Nisam spomenuo Dušana
Kovačevića i šta se desilo? Prilog koji je išao u Novosadskim razglednicama je
isečen i nema tih imena. Rekao sam da su smenjeni političkom voljom, morali su
da idu. Oni kažu da su sami otišli ali ja im ne verujem. Ne kažem, Dušanova
zasluga je velika, poštujem ga i želim da Egzit i dalje gura, ne mora da se
ljuti na mene…</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b>…ali Dušan je taj koji može da se fotografiše sa aktuelnim
gradonačelnikom Milošem Vučevićem, a ostali ne?</b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
Pa da, jasno. Iako kažu da su Bojan, Rajko i Aleksandra bili
„demokratska opcija“ ali to nije važno u krajnoj liniji. I Dušan i oni su deca
koja su napravili veliku stvar.</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<b>
</b><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b>Bez sumnje. A da li vam nedostaje društveno-politički
aktivan festival, kakav je bio?</b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
Znaš šta, sada se promenio ali ja ne idem na Egzit od kada
su Bojan i Rajko otišli jer su mi ukinuli propusnice. Nemam para da je kupim.
Ne znam šta se događa, nisam bio od kada je Dušan direktor. To je sigurno
minus, šteta, mora da bude angažovan i da govori istinu, to je sigurno. Ali šta
da radim, takva je situacija, ipak je bitnije da opstane takav kakav je, makar
i da je otupeo tu oštricu i odrekao se političkog angažmana.</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b>Remedov mural je uklonjen bez ijedne reči?</b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
Jasno je šta je to, kakva je pozicija. Ja sam ateista. Prvo,
religija me ne interesuje. Crkva je uključena u sve tokove i povezana s
politikom. Mislim da je to jako pogrešno ali kler bi mi rekao da nemam pojma i
da je takva situacija, da crkva mora da se bavi politikom i da je to normalna
stvar. Religija je za mene čista stvar, samo okrenutost bogu i ka
transcedenciji. Ako oni moraju da to rade onda ne znam šta da mislim.</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b>Kada Slobodan Tišma oseti spiritualno iskustvo?</b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
Ko i svaki star čovek, imam tu intospekciju, približavam se
nekom kraju, to je neminovno i postavljam sebi pitanja o tome. Napisao sam
poslednji roman, ima lik matorog, senilnog skribomana, hajde da kažemo da sam
to ja, čiji je osnovni problem to što je stigo na kraj, a nije pronašao boga.
Nikada nisam religiju shvatao u konfesionalnom smislu. Bog je individualna
stvar svake ličnosti, svako mora da ga pronađe u sebi. U crkvi ga neće pronaći,
znam sigurno da tamo boga nema. Problem sa svim religijama danas je
politizacija.</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b>Uvek je rešenje u nama?</b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
Logos je nesumnjiv, postoji zakon, principi u univerzumu,
ali čovek tu participria delimično i ne može to da sazna do kraja. Svaki čovek
ima različito rastojanje od logosa, neko je vrlo daleko, prepušten slučaju i
fortuni, dok onaj ko je došao do unutrašnjeg mira on je bliže logosu, bliže
istini.</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b>Vi ste defenitivno osoba koju ne bih smeo da pitam šta čovek
da uradi da bi se oslobodio letargije i defetizma koji vladaju, ali ipak, kako
se to menja?</b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
Teško je. Istorija i politika su u stanju čistog
pragmatizma. Ne postoje ideje. Postoji samo strategija, snalaženje u političkom
prostoru. Postoji interes koji je samo materijalan i razne strategije kako da
se obezbedi. Ne postoje ideje na višem nivou, koje se bave čvečanstvom,
nacijama. Najveća ideja je zapravo očuvanje nacionalnog interesa ali kakva je
to ideja? Tu nema ni trunke otvorenosti za sve ljude. Nacionalni interes je
sebičan, koji vodi računa o sebi i svojim pripadnicima. Teško čovek može da se
trgne iz toga, to je svetski tok. Tramp isto to govori, mi ćemo samo da branimo
svoje interese. Ako vodeća nacija ima takvu vodeću političku ideju, šta da
očekuješ od malih naroda, Srba i Mađara? Mađari se ograđuju žicom, Srbi
pokušavaju da sačuvaju Kosovo, te ideje su jako prozaične i pragmatične. Ništa
tu nema.</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<b>
</b><div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b>A opet, i da je Kosovo zaista deo Srbije, mi ne bismo
postali bolji ljudi?</b></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
Problem je kulturnog nivoa. Mi govorimo kakvi su političari,
a katastrofa su zato što je narod takav. Kulturni nivo je nizak, narod je na
niskim granama i to se podudara. Ja sam mator čovek, bolje ovde da otegnem
papke, mladi odlaze – normalno da odlaze. Ne zbog materijalnog momenta, čisto
zbog samopoštovanja.</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<b>Poštovanja prema svom intelektu, duhu i telu</b>.</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
Sigurno. Da se ne bi ponižavali. Kaže, ponižavaće se i tamo.
Dobro, možda i hoće, meni je lakše da trpim poniženje u Americi nego ovde. Tamo
bar kažem da sam stranac. To je hiperboreja, živiš na Severom polu, niko si i
ništa, nemaš prava, ali si se skonio od ovog užasa.</div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
Preuzeto sa: <a href="http://www.znastizasto.com/tisma-luna-me-je-spasila/" target="_blank">znastizasto.com </a></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div class="MsoNormal" style="text-align: justify;">
</div>
</div>
Arturhttp://www.blogger.com/profile/08214074403847446800noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2347334016726806456.post-51767501307335386292017-10-15T15:09:00.001-07:002017-10-15T15:09:52.552-07:00<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br /></div>
<iframe width="560" height="315" src="https://www.youtube.com/embed/u9QVFmALSCE" frameborder="0" allowfullscreen></iframe>
Arturhttp://www.blogger.com/profile/08214074403847446800noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2347334016726806456.post-32234539608250550872017-10-14T10:35:00.003-07:002017-10-14T10:35:40.346-07:00LUNA - Uživo (Mikser House, Beograd 31.03.2017.)<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br /></div>
<iframe width="560" height="315" src="https://www.youtube.com/embed/Pg1zMLp2Ngk" frameborder="0" allowfullscreen></iframe>
Arturhttp://www.blogger.com/profile/08214074403847446800noreply@blogger.com0tag:blogger.com,1999:blog-2347334016726806456.post-25597609676838967662017-10-14T10:24:00.000-07:002017-10-14T10:24:32.911-07:00Intervju: Oblomov je moj heroj<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://4.bp.blogspot.com/-z6hdpAytWn0/WeJH87lV14I/AAAAAAAAAOM/WHrwR9eV6LUrbktXI7ipNqMvkb6SkfH9ACLcBGAs/s1600/TISMA%2B2%2B-%2BNEOBJAVLJEN%2B%25283%2529.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="960" data-original-width="678" height="640" src="https://4.bp.blogspot.com/-z6hdpAytWn0/WeJH87lV14I/AAAAAAAAAOM/WHrwR9eV6LUrbktXI7ipNqMvkb6SkfH9ACLcBGAs/s640/TISMA%2B2%2B-%2BNEOBJAVLJEN%2B%25283%2529.jpg" width="452" /></a></div>
<br />
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
</div>
<div class="separator" style="clear: both; text-align: center;">
<a href="https://2.bp.blogspot.com/-NBWOoX8uh4o/WeJH9xu1pxI/AAAAAAAAAOU/R_7SWe2rjGseLOXmQB3IdIPcdAPWFkn0ACLcBGAs/s1600/TISMA%2B2%2B-%2BNEOBJAVLJEN%2B%25281%2529.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1131" height="640" src="https://2.bp.blogspot.com/-NBWOoX8uh4o/WeJH9xu1pxI/AAAAAAAAAOU/R_7SWe2rjGseLOXmQB3IdIPcdAPWFkn0ACLcBGAs/s640/TISMA%2B2%2B-%2BNEOBJAVLJEN%2B%25281%2529.jpg" width="452" /></a></div>
<a href="https://3.bp.blogspot.com/-4Gn01OuiDj0/WeJH9jaQdLI/AAAAAAAAAOQ/SSZt0iG4JzY2-SqoMAHmMEgS__7lK2xhACLcBGAs/s1600/TISMA%2B2%2B-%2BNEOBJAVLJEN%2B%25282%2529.jpg" imageanchor="1" style="clear: left; float: left; margin-bottom: 1em; margin-right: 1em;"><img border="0" data-original-height="1600" data-original-width="1131" height="640" src="https://3.bp.blogspot.com/-4Gn01OuiDj0/WeJH9jaQdLI/AAAAAAAAAOQ/SSZt0iG4JzY2-SqoMAHmMEgS__7lK2xhACLcBGAs/s640/TISMA%2B2%2B-%2BNEOBJAVLJEN%2B%25282%2529.jpg" width="452" /></a><br />
<br />
<br /></div>
Arturhttp://www.blogger.com/profile/08214074403847446800noreply@blogger.com1